GLAS ISLAMA: NAŠE VIĐENJE
Bez obzira na namjere, raduje zajednički jezik srbijanskog i turskog rukovodstva u pogledu neophodnosti partnerskog učešća u aktivnostima ekonomskog razvoja Sandžaka.
Nema sumnje da je Sandžak posljednjih mjeseci u žiži domaće i strane javnosti. Agresija na Islamsku zajednicu iznjedrila je proces koji neumitno ide intenzitetom i smjerom koji prije par godina nije bio zamisliv. Projektanti završnog udarca na duhovni, kulturni i nacionalni identitet podcijenili su sandžačke Bošnjake, kao i sve muslimane u Srbiji, računajući da poslije stotinu godina torture i potlačenosti, te preživljenih deset genocida, nemaju snage oduprijeti se kombinovanom napadu na stožernu instituciju njihovog opstanka.
Bili su, očito, zaslijepljeni brojem i snagom različitih, a ipak srodnih saveznika, objedinjenih oko jednog cilja – srušiti ustavni poredak Islamske zajednice na čelu sa glavnim muftijom Muamer-ef. Zukorlićem i tako zaustaviti petnaestogodišnji preporod na vjerskom, kulturnom i opštecivilizacijskom planu u Sandžaku. Stoljetni tlačitelji iz Beograda, potpomognuti svojim slugama iz muslimanskih redova u udarnu pesnicu raznovrsnih kriminalaca, ocijenjeni su snagom kojoj se sistem Islamske zajednice ne može oduprijeti ni tri dana. Ali, desilo se baš ono kur'ansko: „Koliko je malih grupa pobijedilo velike grupe Allahovom dozvolom.“
I poslije dvije godine u redovima nečasnog saveza beznađe i panika. Kada se vrh države usudi da se odrekne dijela svog suvereniteta tako što će dovesti jednog stranog ministra da pomiri dva zavađena ministra iz sopstvene vlade, onda je izgleda baš dogorjelo. Da je taj ministar iz Rusije ili Grčke, pa hajd’ i nekako, ali iz one iste Turske protiv čijeg naroda se uz i niz gusle opjevava neprijateljstvo punih dvjesto godina, e to nije baš lako razumjeti. No, uz sve te sitne podmetačine Sulejmana Ugljanina i turskog ambasadora u Beogradu, doduše sa blagoslovom beogradskog režima, valja reći da je nedavni dolazak ministra vanjskih poslova Republike Turske Ahmeta Davutolua koristan i za Sandžak i za Srbiju.
Sve to nekako, ali sama najava dolaska turskog i srbijanskog predsjednika u Ljeskovu na Pešteri radi polaganja temelja za izgradnju industrijskog grada, i to baš sad u po recesije, bila je, blago rečeno, pretenciozna. Sve to imalo je za cilj pokušaj spašavanja Ugljanina, koji je na posljednjim izborima osvojio vlast u najsiromašnijoj opštini Tutin, da bi toga dana poslao poruku biračima koja glasi: „Evo, ja sam ministar bez portfelja godinu i po, koji nagrađuje svoje birače industrijskim gradom u sred pešterske pustoši, a šta to Rasim Ljajić donese svojim biračima za sve silne godine svog ministrovanja?“ Cinik bi dodao: „Šta bi tek Suljo napravio da je imao bar malo portfelja?“ No, izgleda u zadnjem trenutku dva državnika su shvatila svu tu lakrdiju, odbivši da učestvuju u Suljovim fantazijama. Ipak, bez obzira na namjere, raduje zajednički jezik srbijanskog i turskog rukovodstva u pogledu neophodnosti partnerskog učešća u aktivnostima ekonomskog razvoja Sandžaka, ili kako kaže predsjednik Tadić „dijela Raškog i Zlatiborskog okruga“.
Samo na dva dana prije posjete predsjednika Turske Abdulaha Gula Srbiji u iznenadnu posjetu Sandžaku došao je zamjenik predsjednika Vlade i ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić. Sve bi izgledalo uobičajeno da se gost iz državnog vrha nije uputio na Internacionalni univerzitet u Novom Pazaru gdje se sastao sa predsjednikom Univerziteta, glavnim muftijom Muamer-ef. Zukorlićem. Tom prilikom ministar Dačić obratio se prepunoj sali studenata, profesora i drugih gostiju sa jasnim porukama protiv diskriminacije. Teško je proniknuti u stvarnu pozadinu ove posjete, iako je bilo vidno zadovoljstvo rukovodstva Univerziteta, kao i posjetioca. Činjenica da su odnosi Vlade i Islamske zajednice u posljednje vrijeme bili zategnuti ovu posjetu čini još interesantnijom. Precizan posmatrač mogao je primijetiti da protokol Ministra nije bio baš oduševljen ovom posjetom, a procurilo je da su mu mnogi savjetovali da u ovom trenutku ne dolazi na Univerzitet. Ako je tačno da je ministar Dačić, uprkos svim tim bočnim i suprotnim vjetrovima, samostalno odlučio da se pojavi na Univerzitetu, to znači da je riječ o ozbiljnom političaru i državniku, koji zna da procijeni i državni i svoj politički interes. Naredni period pokazat će ko će sve u vlasti biti ožalošćen zbog toga.
Interesantno je, a i poprilično sigurno da, uprkos svojoj oštroj retorici, rukovodstvo Islamske zajednice i Univerziteta ima sagovornike u vrhu vlasti države Srbije.