Prema Zakonu o crkvama i vjerskim zajednicama samo jedna crkva ili zajednica može biti registrovana kao tradicionalna. U slučaju SPC vlast nije dozvolila upis Crnogorske pravoslavne crkve u registar. U slučaju Islamske zajednice imamo široko otvorena vrata za paralelizam. Naša blokada u medijima, sa tzv. Javnim servisom na čelu, priča je za sebe, kao i diskriminacija po osnovu vraćanja imovine.
„Nema nikakve dileme da će se situacija radikalizovati. Ako me pitate kako – ne znam, pogotovo zato što nisam neko ko to projektuje. Govorim i pokušavam da ilustrujem onaj osjećaj koji polako raste u novim generacijama“, rekao je glavni muftija Islamske zajednice u Srbiji Muamer Zukorlić u razgovoru sa ministrom za ljudska i manjinska prava Svetozarom Čiplićem, koji je prihvatio da problemi postoje, ali ne i da se krše prava muslimana u Srbiji.
Islamska zajednica u Srbiji (odnosno Mešihat Islamske zajednice u Srbiji, kako glasi puni naziv) počiva na duhovnim i administrativnim vezama sa Islamskom zajednicom u Bosni i Hercegovini, čiji je reisu-l-ulema Mustafa Cerić posjetio prošle nedjelje Sandžak. Cerić je poslije zabrane održavanja skupa u centru Tutina optužio Srbiju za kršenja ljudskih prava muslimana, što je bila i tema razgovora između Zukorlića i Čiplića. Razgovor je vođen prije nego što je Ministarstvo vjera prvo saopštilo da Cerić zbog svojih izjava nije dobrodošao, da bi dan kasnije taj svoj stav znatno ublažilo.
Politika: Vi ste i nezavisno od izjava Mustafe Cerića u Tutinu i Novom Pazaru u posljednje dvije godine govorili da se ljudska prava muslimana ne poštuju. Čime to argumentujete?
Zukorlić: To je tačno. Posljednje dvije godine, pokušajem otimanja ili cijepanja Islamske zajednice, mi smo trpjeli direktna uplitanja politike i administracije, sa ciljem da se Islamska zajednica stavi pod kontrolu.
Dešavanja u Tutinu potvrda su da se stvorio savez između Ugljaninove grupacije u Sandžaku i pojedinih faktora u Beogradu. Ovoga puta je riječ o Ministarstvu unutrašnjih poslova.
Drugi problem je poštovanje ustavnog i zakonskog načela ravnopravnosti crkava i vjerskih zajednica. Prema Zakonu o crkvama i vjerskim zajednicama samo jedna crkva ili zajednica može biti registrovana kao tradicionalna. U slučaju SPC vlast nije dozvolila upis Crnogorske pravoslavne crkve u registar. U slučaju Islamske zajednice imamo široko otvorena vrata za paralelizam. Naša blokada u medijima, sa tzv. Javnim servisom na čelu, priča je za sebe, kao i diskriminacija po osnovu vraćanja imovine.
Čiplić: Meni je markantna bila izjava visokog vjerskog gosta iz Bosne i Hercegovine o ugroženosti ljudskih prava, posebno muslimana. Karakteristično za Srbiju poslije 2000. godine jeste intenzivan pokušaj demokratskih vlasti da unaprijedi ljudska prava. Kao pravnik koji se bavi javnim pravom znam koliko je u normativnom dijelu bilo unapređenja. Koliki je napredak? Ne bih volio da čujem samo one ocjene koje gode Srbiji. Mi pokušavamo da vidimo šta ne valja i šta treba promijeniti.
Zukorlić: Ovo je i dalje u domenu teorije koja ne silazi na direktna pitanja koja sam postavio. Danas smo u situaciji da nas ignorišu i to je naš ključni problem. U maju 2006. usvojen je Zakon o vraćanju imovine crkvama i vjerskim zajednicama. Od tog trenutka, na desetine naših zahtjeva čeka. Bukvalno nijedan nije riješen.
Politika: Početkom 2008. godine direktor Direkcije za restituciju rekao je da su stigla ukupno tri zahtjeva Islamske zajednice koja se odnose na povraćaj imovine od ukupno 1.100 koliko su podnijele crkve i vjerske zajednice. Svih 1.100 bilo je nekompletno.
Zukorlić: To apsolutno nije tačno. Ne može neko ocjenjivati da li je dokumentacija potpuna, a da od nas nije tražio da je dopunimo.
Mi smo prvih mjeseci krize u Islamskoj zajednici tražili da je rješavamo sa državom, ali smo bili ignorisani. Onda smo krenuli putem internacionalizacije. I učešće vrhovnog poglavara iz Sarajeva ima tu dimenziju – da taj glas bude što gromkiji kako bi se što više i dalje čuo.
Čiplić: Trudim se da naše sugrađane Bošnjake sagledam na opštiji način – to je bila suština moje reakcije na izjave vašeg visokog gosta iz Bosne i Hercegovine. Možda se taj opštiji način neće svima dopasti, ali je činjenica da u Vladi imamo dva ministra Bošnjaka. Isto tako imamo odličnu saradnju sa Nacionalnim savjetom Bošnjaka. Takođe je činjenica da se problemi u realizaciji nekih Ustavom garantovanih prava pojavljuju podjednako kako kod Bošnjaka, tako i kod Rusina. Taj problem ne postoji samo kod vas. U Vojvodini, na primjer, i SPC i Katolička crkva imaju neriješene probleme. Ušli smo u proceduru rješavanja prava, što znači da je mehanizam počeo da živi, ali tamo gdje sud treba da pruži zaštitu često se javlja problem.
Zukorlić: Onda ne bi trebalo da bude ljutnje države zato što vršimo pritisak. Mi želimo promjenu, a prvi znak želje za promjenom jeste da se priznaju nedostaci. Mi nećemo prihvatiti nikakva objašnjenja tipa: nije samo vama loše, loše je i Rusinima, Romima itd. Takva objašnjenja, makar bila i tačna, za nas ništa ne znače. Dva ministra u Vladi, koje pominjete, poslije svega doživljavamo kao oblik anestezije. Oni su jako lijepi kao slika, ali mi želimo da to proizvodi konkretne rezultate po pitanjima koje sam pomenuo.
Politika: Da li je MUP kršio prava muslimana zabranivši skup u Tutinu?
Čiplić: Često me zbog naziva ministarstava stavljaju u poziciju da procjenjujem kršenja ljudskih prava. U svakoj državi, MUP ili Ministarstvo pravde ovlašćeni su da procjenjuju da li su organizacijom nekih skupova ugrožene neke vrijednosti – javni poredak, život, zdravlje. Ja mogu da vjerujem, ali ne mogu da tvrdim da li je MUP, imajući sve te vrijednosti u vidu, donio pravno utemeljenu odluku.
Politika: Da je MUP rekao da će dozvoliti održavanje skupa u Tutinu, a da odgovornost za eventualne sukobe i žrtve snosi organizator, da li biste održali taj skup?
Zukorlić: Ne može MUP da kaže da mi snosimo odgovornost za njihov posao. U Tutinu je MUP trebalo da se pobrine da se održi skup, a onima koji se ne slažu sa tim skupom da omogući da neslaganje izraze na demokratske načine. Pored toga, u Tutinu u koordinaciji lokalne samouprave i policije su korišćene mjere zastrašivanja – zatvoreni su vrtići, škole, pijaca… U Tutinu je trebalo održati lekciju narodu da ne dolazi na naše skupove, jer se očito vodila politička borba protiv koncepta Islamske zajednice povezane sa svojom centralom u Sarajevu. Prethodne dvije godine su pokušaji da se mi prevaspitamo, da kažemo da nemamo veze sa Sarajevom, već da se okrenemo Beogradu u dimenziji vjerskog organizovanja.
Politika: „Bošnjaci u Srbiji i na Balkanu ne traže ništa više od onoga što drugi imaju. Vrlo dobro znamo šta to znači, a i oni će uskoro znati šta to znači. Muslimani su strpljiv narod, ali njihovo strpljenje nije neograničeno.“
Zukorlić: Prva rečenica je Reisu-l-uleme, druga je moja. Poruka je jasna: ne pristajemo da budemo građani drugog reda. To je intencija onoga što je kazao Reis. A što se tiče strpljenja, zaista ga imamo previše. Država mora da shvati da dolazi do smjene generacija. Dolaze generacije sa više odvažnosti, sa više želje da se izbore za sopstveni identitet i stavove.
Politika: Kuda vodi to ignorisanje?
Zukorlić: To ignorisanje sigurno vodi u političku radikalizaciju. Mi se pet puta dnevno okupljamo u džamijama i znamo senzibilitet i osjećaje naroda.
Čiplić: Šta donosi smjena generacija? Nova generacija bi trebalo da budu dio pravosuđa u Sandžaku, oni su dio lokalne vlasti i autonomnog političkog organizovanja Bošnjaka. Ja vidim nešto pozitivno što može da se izgradi kada govorimo o autonomnom životu Bošnjaka, jer dolaze nove generacije koje mijenjaju postojeće.
Zukorlić: Nema nikakve dileme. Ja se sa ovom tezom potpuno slažem. Mladi ljudi su energija, a ona se može upotrijebiti i zloupotrijebiti.
Mi od države tražimo da prestane sa praksom iz 20. vijeka da traži poltrone na terenu. Kad za partnera ne uzimate pobjednike, već političare poput Ugljanina, koji osvaja vlast samo u Tutinu, onda šaljete onu poruku koja se na Kosovu slala sa Sejdom Bajramovićem i Rahmanom Morinom. Jedna bitna stvar: nikada niste čuli i nećete čuti u mojim javnim nastupima, koji su jako oštri u smislu optužbi prema državi, da sam ikada optužio pripadnike srpske nacionalnosti u Sandžaku. Ne zato što ih ne bi optužio kada bi za to bilo osnova, nego zato što sam prezadovoljan stogodišnjom tradicijom dobrih međunacionalnih odnosa.
Politika: Cerić je, između ostalog, rekao da su Bošnjaci sa ove i one strane Drine jedno i da je Sarajevo duhovni centar svih Bošnjaka. Da li je takav odnos Islamske zajednice u Srbiji prema Islamskoj zajednici u Bosni i Hercegovini prihvatljiv?
Čiplić: Ja sam čovjek koji ne voli da priča o stvarima koje nisu njegova odgovornost, a ni njegova sfera interesovanja. Znam kako je SPC organizovana, znam kakav je tu odnos vjernika prema duhovnicima, ali ne znam kako je to u islamskom svijetu i među islamskih vjernicima i duhovnicima. Ali, kršćanstvo i islam su vjere mira, idemo ka Evropi bez granica i u tom smislu nemam nikakav strah, zazor ili sumnju po tom pitanju, prije svega imajući u vidu odvojenost crkve i vjerskih zajednice od države.
Zukorlić: Ministar nije imao razlog da izbjegne odgovor. Nije pitanje kako su formulisani Islamska zajednica i SPC, ovo je pitanje prava: da li mi imamo ista prava kao SPC u pogledu povezivanja sa maticama. Mislim da je jako bitno da kao ministar za ljudska prava kažete da mi imamo to pravo.
Čiplić: Ne mogu da kažem drugo od onoga što je moj lični stav. Shvatio sam da se pitanje ne odnosi samo na vjersku, već i nacionalnu povezanost.
Zukorlić: Pitanje vjerske povezanosti nema veze sa pitanjem nacionalne povezanosti, ali se ne isključuje, ono se u ovom slučaju podrazumijeva.
Čiplić: Ja sam govorio o tome da nema granica i u tom smislu nemam nikakvu dilemu da svako može koristiti pravo da prihvati jedan duhovni centar ili da se organizuje disperzivno. Kažem to zato što ne želim da govorim decidno o pitanjima za koja smatram da su van mog političkog i upravnog resora…
Zukorlić: Ali nisu. Pitanje zaštite ljudskih prava po prirodi stvari zadire u sve resore državne uprave. Vi ste dužni samo da istaknete zakonski i ustavni princip koji kaže da smo ravnopravni. Ako to pravo pripada SPC, onda pripada i nama.
Čiplić: Uvijek stojim iza svake svoje riječi i sa aspekta prava nema nikakve dileme. Govorim o aspektu organizacije i kažem da ne znam izvorište bošnjačke duhovnosti.
Politika: Kad je riječ o vjerskim osnovama, pravi sagovornik trebalo je da bude Adem Zilkić. „Politika“ vam je uputila poziv da razgovarate sa njim, ali ste Vi to odbili. Šta je razlog?
Zukorlić: Lično nemam nikakav problem, ali službeno da. Njemu zvaničnu vrijednost kroz neki nezakoniti legalitet pokušava da da Ministarstvo vjera sa zloupotrebom Registra i Zavodom za statistiku kroz niz falsifikata, zašta imamo dokaze i što će biti sudski procesuirano. Najlakše ćete razumjeti ako mitropolitu Amfilohiju (Radoviću) postavite pitanje zašto nikada ne razgovara sa takozvanim predvodnikom Crnogorske pravoslavne crkve..
Politika