PITANJE: Da li je dozvoljeno osobi koja je, baveći se poslovanjem, došla do određenih sredstava putem kamate, da ta sredstva uzme, ali ne sa namjerom da ih koristi za svoje potrebe, već da ih podijeli u dobrotvorne svrhe?
ODGOVOR: Stav islama u pogledu kamate jeste potpuno jasan i poznat uglavnom skoro svim muslimanima, i ne samo muslimanima već je nešto po čemu se prepoznaje islam od strane nemuslimana. Uzvišeni Allah je Kur'anom jasno razdvojio kamatu od trgovine, zabranivši kamatu, Uzvišeni kaže: „Allah dž.š. je dozvolio kupoprodaju, a zabranio kamatu“, što znači da vjernik svoje ekonomsko poslovanje mora nastojati da uskladi sa kur'anskim propisima i ne smije biti miran i ravnodušan ukoliko postupa suprotno jasnim kur'anskim porukama.
Činjenica je da su moderno doba i propisi savremene ekonomije učinili kamatno poslovanje skoro neizbježnim, posebno kada je riječ o muslimanima koji žive na prostoru Evrope, Amerike itd., tako da je skoro nemoguće na pomenutim područjima baviti se ozbiljno poslom, imati uspješne firme i zapošljavati ljude koji će od svog rada izdržavati svoje porodice, a sačuvati se od kamate, bilo da je riječ o davanju ili uzimanju.
Ukoliko bi čovjek htio sebe zaštititi u potpunosti od kamate, morao bi se isključiti iz ozbiljnog poslovanja, a u tom slučaju stvari prepustiti u ruke drugih, što znači da muslimani ne bi predstavljali nikakav važan ekonomski faktor na prostorima gdje žive, što po automatizmu znači njihovu isključenost iz javnog života, jer ekonomska moć i snaga predstavlja osnovu za bilo koji drugi oblik ozbiljnog djelovanja i aktivnog učestvovanja u kreiranju boljeg života i budućnosti.
Međutim, sve ovo ne znači da musliman zbog „cilja kojem teži“ može u potpunosti zanemariti propise svoje vjere, jer u islamu cilj ne opravdava sredstvo, što znači da se do plemenitog cilja ne može stići po bilo koju cijenu i na bilo koji način, već i put i sredstvo moraju biti u skladu sa načelima vjere.
Dakle, činjenica da veliki broj muslimana živi na prostorima na kojima se praktikuje kamatno poslovanje, u kojem učestvuje većinsko stanovništvo koje ne pripada islamu, ne opravdava muslimanima slično postupanje.
Stoga je svaki musliman, ma gdje se nalazio, ma u kojoj sredini živio, dužan voditi računa kako zarađuje novac kojim hrani sebe i svoju porodicu, jer će biti odgovoran pred Uzvišenim Allahom, polagat će račun za sve što je učinio i bit će pitan da li je iscrpio sve mogućnosti prije nego što je uzeo učešće u nečemu što je zabranjeno. Sigurno je da je mnogo veća odgovornost na onima koji budu učestvovali u grijehu, a imali su mogućnost ne učestvovati u njemu, od onih koji su počinili grijeh jer nisu bili u mogućnosti da ga izbjegnu. Uzvišeni Allah kaže: „Allah nikoga ne opterećuje preko njegovih mogućnosti…“ (El-Bekare, 286)
Musliman koji bude učestvovao u kamati, mimo njegove volje i mogućnosti izbora, dužan je moliti Allaha Uzvišenog za oprost, jer je to način na koji se razdvaja musliman kojem je stalo do propisa vjere od nemarnog.
Zarada ili dobit koja bude ostvarena od kamate u određenoj vrsti poslovanja gdje nije bilo moguće izbjeći kamatu, ni u kom slučaju ne smije biti upotrijebljena u lične svrhe, već ona mora biti izdvojena iz imetka kako se imovina ne bi uprljala i cijela postala nečista.
Taj dio imetka, dobijen od kamate, može biti uložen u humanitarne svrhe, kao pomoć siromašnima ili u neke druge oblike pomoći, ali je bitno naglasiti da tim imetkom onaj ko ga se oslobađa ne ostvaruje sebi sevab i ne čini dobro djelo za koje može očekivati nagradu, već se samo oslobađa onoga što je haram, čime može čitavu svoju imovinu zaraziti.
Zato je najbolji način za onoga ko je učestvovao u kamatnom poslovanju i ostvario određenu dobit, a nakon toga riješio prekinuti takvo poslovanje, ili učestvuje u kamatnom poslovanju mimo svoje volje, da razdvoji halal od harama, da halal imetak zadrži za sebe, a ono što je haram stečeno putem kamate izdvoji i oslobodi ga se dijeljenjem siromašnima ili u neke druge vidove dobročinstva.
U narodu postoji mišljenje da se dobit od kamate ne smije koristiti za ishranu, ali da je moguće kupiti drva za ogrjev i slično, jer će ih, kako kažu, „vatra izgorjeti“. Međutim, ovo mišljenje nije prihvatljivo jer je zabranjeno kamatna sredstva upotrijebiti u bilo koju svrhu koja predstavlja korist za onoga ko je do tih sredstava došao na zabranjen način ili korist onima koje je dotični dužan izdržavati.
PITANJE: Da li proizvodi na kojima piše „halal“, koji su proizvedeni u pojedinim fabrikama u Srbiji, mogu biti korišteni u ishrani muslimana?
ODGOVOR: Mešihat Islamske zajednice u Srbiji je formirao Agenciju za sertificiranje halal kvaliteta, koja ima za cilj da onima koji žele u procesu proizvodnje ispuniti halal standard omogući da to učine.
Naravno, taj korak je pokrenuo i one koji su na tom polju ostvarivali svoje interese ranije, a prije svih porodičnu zajednicu u Beogradu, bolje rečeno porodičnu privatnu firmu, koja se bavi raznim oblicima djelatnosti, uključujući i vjersku, drugim riječima, bavi se svim onim što donosi ličnu dobit, tako da se zadnjih dana u medijima moglo čuti kako su oni ovlašteni za izdavanje halal sertifikata, kako posjeduju laboratorije, ili sa njima sarađuju i sl. O legalnosti i vrijednosti njihovih ovlaštenja ne bismo ovom prilikom, ali opšte je poznato šta oni posjeduju i čime raspolažu.
Mešihat Islamske zajednice u Srbiji ima povjerenje u Agenciju koja djeluje pod pokroviteljstvom Mešihata, tako da potvrde koje se izdaju od bilo koje strane, mimo pomenute Agencije, nemaju validnost, kao što se ni proizvodi na kojima piše „halal“, do kojeg se došlo posredstvom privatnih firmi iz Beograda, ne smatraju čistim, to jest halalom.
Do sada je sa prostora Srbije nekoliko firmi započelo proceduru usklađivanja svog rada sa halal standardom, što je prilično zahtjevan, ali savjestan posao. Jedna od njih je došla do kraja i u potpunosti ispoštovala uslove halal standarda.
Svi proizvođači prehrambenih proizvoda koji žele da zadovolje i ispoštuju zahtjeve kupca morali bi obratiti pažnju sa kim sarađuju po ovom pitanju, jer laž i prevara nisu načini da se dođe do profita. Iako to u jednom momentu može biti prividno ostvareno, laž i prevara kao svoj konačni rezultat donose stagniranje i propadanje, kako na ovom tako i na budućem svijetu.