Jasin za mrtve

PITANJE: U našim krajevima je uobičajeno učenje sure Jasin umrlim osobama. Zanima me da li za to postoji valjan argument koji potvrđuje ovu praksu, obzirom da sam čuo da umrla osoba nema koristi nakon svoje smrti od učenja sure Jasin ili neke druge sure?
ODGOVOR: Uzvišeni Allah je pojedine kur'anske sure odlikovao u odnosu na druge, obećavši posebnu nagradu onima koji ih uče, kao što je slučaj sa surom: Jasin, Ihlas,

 Fatihom, dijelovima sure El-Bekare, itd. Takođe je Uzvišeni Allah učenje pojedinih sura učinio posebno vrijednim u pojedinim situacijama u kojima se čovjek nalazi.
Što se tiče pitanja, da li je učenje sure Jasin za umrle osobe utemeljeno u izvorima Šerijata i da li umrli ima od toga nagradu, može se reći sljedeće.
Istina je da preseljenjem osobe ona gubi kontakt sa ovim svijetom, prekidaju se sva njena djela, osim, kako to u hadisu stoji, troje: trajna sadaka, nauka kojom se drugi koriste i islamski odgojeno dijete koje se moli za svog roditelja.
Dakle, jedan od nepresušnih izvora sevaba umrloj osobi jeste molba – dova koju upućuje njegovo dijete, a ta molba može biti izražena kroz učenje Kur'ana ili pojedinih sura, kao  što je sura Jasin.
Imam Ahmed u svom „Musnedu“ bilježi hadis o vrijednosti učenja sure Jasin u kojem stoji da je Poslanik a.s. rekao: “Sura Jasin je srce Kur'ana. Neće je proučiti čovjek koji želi Allahovo zadovoljstvo i uspjeh na Ahiretu, a da mu Allah ne oprosti grijehe. Učite je vašim umrlima.“  (Ahmed)
Iz citiranog hadisa se može jasno zaključiti da je učenje sure Jasin umrlima pohvaljeno, a uz to i djelo od kojeg će oni, inšallah, imati koristi.
Svrha učenja Kur'ana umrlima jeste traženje milosti i oprosta od Uzvišenog Allaha za njih, da im se smiluje u mezaru prilikom ispitivanja, da im proučene kur'anske ajete i sure učini svjetlošću koja će osvjetljavati njihov mezar. Zato je potrebno da, nakon učenja ili prije učenja, osoba namijeni sevab od proučenog onome kome želi, što će izraziti riječima: „Gospodaru moj, učini da sevab od proučenog stigne željenoj osobi“, a Allah dž.š. će svojom milošću učini da osoba dobije nagradu i sevab od onoga što joj je namijenjeno.
U svakom slučaju, neprihvatljiva su mišljenja onih koji smatraju da umrla osoba neće imati nagradu od onoga što se prouči za njenu dušu, jer pomenuti argumenti govore suprotno. Zapravo, najbolje djelo koje čovjek može učiniti za svog umrlog člana rodbine, prijatelja, ili neku drugu dragu osobu, jeste učenje Kur'ana ili pojedinih sura, kao što je sura Jasin. To nije samo znak pažnje i sjećanja prema njima, već djelo od kojeg će oni imati korist, a to je Allahova milost i oprost, koji su direktna posljedica učenja Kur'ana. 
PITANJE: Da li je dozvoljeno bračnim drugovima da se obrate stručnim licima, ljekarima, i zatraže pomoć u određivnju pola djeteta prilikom njegovog začeća?
ODGOVOR: Savremena dostignuća u oblasti medicine su otišla veoma daleko, dalje od onoga što je ljudski um mogao zamisliti nekada, tako da su brojne stvari koje su bile nezamislive i medicinski neizvodljive, danas postale jenostavne i svakodnevne. Obzirom  da nam nije cilj ići u nabrajanje takvih operacija, a to nije ni traženo u pitanju, obratit ćemo posebnu pažnju na ono što je traženo.
Kada je riječ o začeću djeteta, a i određenju njegovog pola, mi muslimani iskreno vjerujemo da se po tom pitanju sve događa u skladu sa Allahovim određenjem, da se ništa ne može dogoditi mimo Allahove volje, ma šta čovjek preduzimao da se tako nešto desi. Jer čovjek nastojeći da nešto uradi, ne zna konačni ishod toga i ne zna kakva je Allahova volja i određenje po tom pitanju, tako da se može desiti da je čovjekova volja onakva kakva je i Uzvišenog Gospodara, po kojoj se stvari i dešavaju i po kojoj će se dešavati i u budućnosti.
Što se tiče pola djeteta, Uzvišeni Allah kaže: „Allahova je vlast na nebesima i Zemlji. On stvara šta hoće. On poklanja žensku djecu kome hoće, a kome hoće daje mušku. Ili im daje i mušku i žensku, a koga hoće učini bez poroda. On uistinu sve zna i sve može.“ (Eš-Šura, 49-50) 
Kada je riječ o postupku određivanja pola djeteta od strane ljekara, to jest preduzimanju određenih aktivnosti i zahvata koji će rezultirati začećem djeteta željenog pola, može se reći da takvi zahvati nisu potpuno pouzdani i uvijek ne rezultiraju željenim rezultatima.
Sa aspekta Šerijata, ovakvi postupci, u suštini, se mogu okarakterisati kao dozvoljeni, jer osoba koristi dostignuća u oblasti medicinske nauke, a Allah dž.š. je ljude podstakao na učenje i primjenu stečenih znanja u praksi sa ciljem koristi od njih.
Pitanje braka je stvar ljudskog izbora, kao što je stvar izbora bračnih drugova i odluka o začeću djeteta.  Ako se stvari postave na ovaj način, onda je tako i sa pitanjem želje pola djeteta i njihovom broju. Brojne su metode koje se primjenjuju po ovom pitanju, od određivanja režima ishrane supružnika, preko određivanja posebnih vremenskih perioda odnosa supružnika itd. Ono što je bitno napomenuti jeste da je u konačnom ishodu ipak Allahova odredba ta koja je presudna po ovom i svim drugim pitanjima, tako da čovjek ne smije zaboraviti Allaha dž.š., već se prije svega Njemu treba obratiti dovom i molbom, od Njega tražiti, potom primijeniti naučna dostignuća u toj oblasti, a na kraju biti zadovoljan sa onim što bude ishod svega toga, sa rezultatom, jer je to posljedica Allahove volje, sa kojom svaki vjernik mora biti zadovoljan i zahvalan Uzvišenom. Zadovoljstvo Božjom odredbom i zahvalnost Uzvišenom Gospodaru, ma kakva ona bila, jeste preduslov sreći i uspjehu na ovom i budućem svijetu.

Related Posts