Vijesti

U poznatoj kur'anskoj suri En-Nisa sadržan je društveni sistem koji islam traži od ljudi. To je sistem (nizam) kojeg ne sadrži u sebi nijedan drugi pravni sistem, jer je on obuhvatniji od svakog drugog sistema. To je četvrta sura po redu u Kur'anu En-Nisa. Objavljena je u Medini nakon što su se muslimani nastanili u ovom gradu, a onda uzdigli svoju zajednicu koja se razlikuje od zajednice širka, kufra i džahilijeta, kao i od zajednice kršćana i Jevreja.

Slijedimo li raspored ajeta, Kur'an u ovoj suri, u vezi sa društvenim sistemom koji uspostavlja, iznosi sljedeće značajke:

– potvrđuje da je sve ljude, ljudsku vrstu kao takvu, stvorio jedan te isti Stvoritelj od jedne duše, te da odnosi među ljudima počivaju na instituciji porodice preko koje ih povezuju osjećaji milostivosti i pažnje;

– naređuje posebnu brigu za jetime i upozorava na opasne posljedice one koji bi nešto uzeli iz njihovog imetka, te obavezuje da njihov imetak štite najozbiljniji i najpravedniji članovi muslimanskog društva;

– ustanovljava prava supružnika u životu pravedne porodice koja živi u okrilju samilosti;

– traži od zajednice da na privatni imetak muslimana gleda kao na vlastitu imovinu, te zabranjuje maloumnima da upravljaju imetkom i nad imovinom takvih postavlja staratelje;

– uspostavlja pravedne standarde i striktne obaveze u nasljeđivanju kako ničiji udio i pravo u naslijeđu ne bi bili osporeni niti narušeni;

– štiti zajednicu od poroka prostitucije i homoseksualizma i hvali uspostavljanje bračnih veza;

– utvrđuje respekt prema supruzi koja čuva porodičnu imovinu i ugled svoje porodice;

– utvrđuje bračne smetnje, ko s kim ne može stupiti u brak i sl;

– utvrđuje obaveze ljudi prema njihovoj imovini;

– hvali dobročinstvo prema roditeljima;

– kudi škrtost i hvali dijeljenje imetka na Božjem putu;

– zabranjuje alkohol;

– naređuje vjersko kupanje;

– naređuje ispunjavanje emaneta koji čovjek da drugom članu svoje zajednice;

– naređuje pravedno suđenje i pravednost u svim postupcima;

– naređuje poslušnost Allahu dž.š. i Poslaniku  a.s.;

– analizira odnose muslimana sa licemjerima;

– zabranjuje prolijevanje krvi i fiksira pravne posljedice za nehotično ubistvo;

– podučava muslimane da izbjegavaju život u okolnostima koje su ponižavajuće za njih, te im naređuje iseljenje kada se steknu uslovi za to;

– govori o vođenju rata i klanjanju namaza u ratu;

– ističe da je ovaj društveni sistem samo dio od sistema kojeg je Uzvišeni Allah postavio u Kosmosu;

– objašnjava da se odnosi prijateljstva mogu uspostavljati samo između vjernika, a ne sa drugima, zato što oni ne dijele zajedničku duhovnu osnovu, monoteizam sa vjernicima;

– zabranjuje muslimanima da slijede one koji ne vjeruju i koji žele da ih izvedu iz islama;

– naglašava da se čistota muslimanske zajednice postiže izbjegavanjem svakog razvrata, ružnog djela, laži, klevete, ogovaranja;

– kudi bespotrebne rasprave unutar muslimanske zajednice;

– osuđuje kamatno poslovanje koje kvari odnose među ljudima, izaziva zavidnost i mržnju, ponižava siromašne,  a druge, bogate, čini oholima, itd;

– ističe jednu te istu nit svih poslanstava kako bi se svi vjernici, muslimani i sljedbenici Knjige, Jevreji i kršćani, mogli okupiti oko zajedničke Riječi i na toj osnovi graditi odnose između svojih zajednica i pojedinaca;

Nije pretjerivanje ako se kaže da islam društvene odnose među ljudima uređuje na način kakav se ne može drugdje naći, niti mu se može prigovoriti. U tome pretjerivanja nema jer je to činjenica koju ne može niko osporiti.