PITANJE: Kakav je stav Islamske zajednice, i Vaš lični, u pogledu učešća muslimana na svečanostima i skupovima koji se organizuju u povodu školske slave Sveti Sava?
ODGOVOR: Prenosi Ibn Omer, radijallahu ‘anhu, da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: „Onaj ko oponaša jedan narod, njemu i pripada.“ (Ebu Davud)
Nedavno smo, posredstvom „Glasa islama“ govorili o jednom od neislamskih praznika – Novoj godini i Deda Mrazu, to jest Svetom Nikoli, krćšanskom episkopu i svecu, koji se muslimanima nudi na prihvatanje kao univerzalna vrijednost, a zapravo je riječ o dobro smišljenom projekatu asimilacije naše djece i pokrštavanja muslimana.
Za pomenuti, čisto kršćanski, misionarski projekat može se reći da nije tako brutalan, da je vrlo elegantno predstavljen, te nije ni čudo što veliki broj muslimana, još uvijek, ne uviđa njegovu opasnost i pogubnost po njih i njihovu djecu.
Ono što želim ovom prilikom reći i usmjeriti vašu pažnju i razmišljanje ka tome, jeste još jedan projekat asimilacije, gdje se za razliku od prvog slučaja, drsko, grubo i brutalno krše vjerska i ljudska prava pripadnika islama, a da oni i pored toga ne preduzimaju ništa značajno u cilju zaštite svojih prava.
Prije neki dan je bio 27. januar, školska slava Sveti Sava, koja se različito, ali ipak slično, obilježavala u školama Srbije, a takođe i kod nas u Sandžaku. Za taj dan su naša djeca i njihovi nastavnici i profesori muslimani, zajedno sa svojim vršnjacima i nastavnicima pripadnicima kršćanske vjere, pripremili razne sadržaje, a neki su recitovali pjesme i himnu o Svetom Savi. Da li znamo ko je ta osoba, da li smo pokušali da našoj djeci objasnimo šta on znači za nas muslimane? Da li smo pokušali da nešto učinimo da našu djecu zaštitimo od ovog pravoslavno-kršćanskog svetosavskog misionarskog projekta? Čak i ako znamo ko je i ukoliko smo pokušali objasniti našoj djeci, moramo konstatovati da rezultati toga još uvijek nisu na zavidnom nivou, jer još uvijek naša djeca aktivno učestvuju na školskim priredbama, još uvijek im nastavnici daju neopravdane izostanke zbog odsustva, još uvijek crtaju i gledaju na zidovima svojih učionica i školskih hodnika lik Svetog Save, na časovima srpskog jezika pišu sastave o njemu i dobijaju slabe ocjene ukoliko se sastav ne dopadne učitelju ili nastavniku. Još uvijek se organizuju akademije na kojima se vrši osvještavanje savskog kolača od strane pravoslavnih sveštenika, a potom njegovo lomljenje i dijeljenje prisutnima, kako bi uživali u njemu, to jest bili sastavni dio čitavog rituala, koji je čisto vjerski, to jest pravoslavno-kršćanski, svetosavski.
Ko je Sveti Sava?
To je naš komšija, naše gore list, Rastko Nemanjić, koji je kasnije, kada se zamonašio, dobio ime Sveti Sava, porijeklom iz deževskog kraja, sa Golije, prvi srpski arhiepiskop, koji se izborio za samostalnost Raške arhiepiskopije od Vizantije početkom 13. vijeka i postavio temelje današnje Srpske pravoslavne crkve, napisao prvi srpski ustav, podigao manastir Hilandar itd.
Dakle, radi se o osobi koja u vjeri i tradiciji Bošnjaka i muslimana općenito ne predstavlja nikakvu vrijednost, koja im ne pripada, već pripada kršćanskoj pravoslavnoj vjeri i predstavlja njihovu vrijednost, čiji lik i sjećanje na njegovo djelo oni imaju pravo čuvati i njegovati, onako kako to priliči njihovoj vjeri.
Obzirom da ova osoba, njen lik i djelo ne pripadaju nama, u našoj islamskoj vjeri nemaju vrijednost niti mjesto, nama muslimanima, kao ni našoj djeci nije mjesto tamo gdje se uči i veliča njegovo ime i djelo, jer je to suprotno imperativama naše vjere. Uzvišeni Allah dž.š. u suri Kafirun kaže: „O vi koji ne vjerujete u Allaha i Njegovog Poslanika. Ja se neću klanjati onima kojima se vi klanjate. A ni vi se nećete klanjati Onome kome se ja klanjam. Ja se nisam klanjao onima kojima ste se vi klanjali. A i vi se niste klanjali Onome kome sam se ja klanjao. Vama vaša vjera, a meni moja!“
Upozoravajući nas kojima je Uzvišeni Allah dao djecu i porodicu kao emanet, Poslanik a.s. kaže: „Svi ste vi pastiri i svako će od vas biti odgovoran za svoje stado.“ Dakle, dragi brate, ti si pastir u svojoj porodici i ti si odgovoran za sve propuste svoje porodice; ti si odgovoran, a i svi mi sa tobom, što našoj djeci, u našim školama, sa većinskim muslimanskim učenicima i bošnjačkom tradicijom, neko iz Beograda nalaže, a onaj u našem gradu sprovodi, da Sveti Sava, srpski prosvjetitelj i prvi srpski arhiepiskop i utemeljitelj Srpske pravoslavne crkve, bude predstavljen kao vrijednost koju trebamo osjećati i prihvatiti kao svoju, kao dio svoje biti. Mi smo odgovorni i na ovom i na budućem svijetu jer nismo ništa preduzeli, nismo čak ni digli svoj glas, bez obzira što se on neće daleko čuti, da kažemo da on nije dio nas i da mi ne želimo biti dio njega.
Stoga, upućujem poziv svim roditeljima, kojima je šehadet u srcu, da ne dozvole realizaciju projekta svetosavizacije i pokrštavanja naše djece, da ih podržite i ohrabrite u bojkotu aktivnog i pasivnog učešća na skupovima koji se organizuju tim povodom.
Poštujemo opredjeljenje naših komšija, čestitat ćemo im njihove praznike, poštovati njihovo pravo da se raduju i vesele u povodu istih, ali ne možemo prihvatiti da budemo kao oni, niti tražimo da oni budu kao mi. Neka svako bude ono što jeste, neka se svakom omogući njegovo zakonom zagarantovano vjersko i ljudsko pravo da poštuje svoju vjeru i svoju tradiciju.
Teško je zdravom razumu da shvati da u državi Srbiji, koja je Ustavom deklarisana kao svjetovna, to jest sekularna, javne institucije, kakva je škola, imaju svoju pravoslavnu slavu, a da se istovremeno zahtijeva lojalnost svih drugih građana koji nisu pravoslavci. To je suprotno Ustavu ove zemlje, koji u članu 11. nalaže da „nijedna religija ne može biti nametnuta kao obavezna i državna“, a u članu 14. kaže da je „država dužna da jamči posebnu zaštitu nacionalnim manjinama radi ostvarenja potpune ravnopravnosti i očuvanja njihovog nacionalnog i vjerskog identiteta“.
Preuzeto iz časopisa Glas islama
autor: Rešad-ef. Plojović, profesor fikha