PITANJE: Poznato je da se muslimani u Srbiji permanentno, a posebno u zadnjoj godini, suočavaju sa namjerno izrežiranim i izazvanim različitim problemima, koji imaju za cilj gušenje vjerske svijesti i slabljenje institucija islamske zajednice, tako da se sve aktivnosti islamske zajednice pokušavaju obesmisliti putem paralelnog organizovanja od strane raznih faktora. Kako da musliman postupi u takvim situacijama?
ODGOVOR: Istina je da se muslimani na ovim prostorima decenijama i stoljećima suočavaju raznim, manje više sličnim problemima, čiji intenzitet i jačina zavise od stanja i aktivnosti islamske zajednice.
Oduvijek je bilo i uvijek će biti onih kojima smetaju džamije, ezani sa munara, kojima smetaju islamski centri, medrese, islamski fakulteti, jer se u njima uči o pravom, izvornom islamu, jer će u tom slučaju muslimani biti dostojanstveni, obrazovani, kulturni i neće se moći ponižavati i neće patiti od kompleksa niže vrijednosti.
Oduvijek je bilo i biće pokvarenih i pohlepnih pojedinaca u redovima muslimana: imama, političara, sudija, službenika policije i drugih, koji su se uvijek bili spremni stavini na stranu koja je izvor njihovog ličnog zadovoljstva, ili zadovoljstva njihovih mentora i tutora sa različitih strana.
U tu svrhu se koriste vjerska osjećanja nedovoljno upućenih muslimana, koji različito motivisani i izmanipulisani daju podršku takvima u njihovim nastojanjima. Tako da pored zekata i sadekatul fitra kojeg organizuje legalna i legitimna islamska zajednica, organizacije hadža, akcije klanja kurbana, pojavljuju se i divlji organizatori, želeći iskoristiti pomenute ibadete za sopstvenu korist, a sa druge strane ugušiti ili oslabiti institucije islamske zajednice.
Međutim muslimani su pokazali u ogromnoj većini da ne dozvoljavaju obmanu, da su spremni, bez obzira na posljedice, braniti vjeru, čast, dostojanstvo i druge civilizacijske i ljudske vrijednosti, kao što to čini čitav drugi normalan svijet. To je najbolje potvrdio zadnji ramazan, gdje je akcija zekata i sadekatul fitra na cijelom prostoru islamske zajednice unaprijeđena od 30-300%, što je dovoljan pokazatelj.
Muslimani moraju znati i uvijek biti svjesni da je na ovim prostorima oduvijek bila jedna islamska zajednica, da je kao takva zasmetala nekome ko u dobroj mjeri kontroliše, ili ima uticaja na rad institucija ove države, ko je u lokalnim kriminalcima, pokvarenim političarima, pohlepnim i pokvarenim imamima, prodanim dušama i neukim muslimanima našao igrače na domaćem terenu koji trebaju odigrati ulogu zaštitinika vjere islama, interesa muslimana, čuvara „nacionalnih interesa države“, a u stvari sve to na ŠTETU SVOG SOPSTVENOG NARODA, TO JEST MUSLIMANA!
Zbog svega toga jasno i glasno kažem i poručujem svakom ko razmišlja u pravcu izvršavanja propisa islama, da eventualnim davanjem svog sadekatul fitra pokvarenim i pohlepnim imamima, koji su izašli iz islamske zajednice i našli zaštitu u okrilju kriminala i mračnih sila udbe, ili učešće u bilo kojoj drugoj aktivnosti koju oni organizuju, jeste saučešće i pomaganje istih u borbi protiv islama. A neka svako prosudi, prije nego se susretne sa Allahom, vrijedi li za rad nekog našeg ličnog animoziteta ili netrpeljivosti prema pojedincima u islamskoj zajednici učestvovati u borbi protiv sopstvene vjere i svog naroda, a to znači izgubiti i dunjaluk i ahiret.
PITANJE: Dali je klanje kurbana stroga dužnost i kakve su posljedice ne izvršavanja ovog propisa?
ODGOVOR: Klanje kurbana jeste vadžib-obavezno, po mišljenju imama Ebu Hanife, imama hanefijskog mezheba i dužna ga je izvršiti svaka ona osoba koja je u svom mjestu boravka, a na dan bajrama bude imala materijalnih mogućnosti da kupi životinju koju će zaklati na ime kurbana, a sa druge strane je podmirila potrebe svoje porodice.
Ovaj svoj stav hanefije temelje na riječima Božijeg Poslanika a.s. koji kaže: “Onaj ko ima materijalnih mogućnosti da zakolje kurban a nezakolje ga, nemoj da se približava mjestu na kojem mi obavljamo namaz”
Ove riječi Poslanika a.s. jasno ukazuju da klanje kurbana nije na dobrovoljnoj osnovi, već je ono obavezno, jer da nije tako Poslanik a.s. nebi zabranio onom ko ne zakolje kurban da prisustvuje obavljanju namaza sa Njim a.s. i ashabima r.a..
Za razliku od imama Ebu Hanife većina islamskih pravnika je mišljenja da je klanje kurbana pritvrđeni sunet Poslanika a.s. kojeg je On redovno izvršavao i da onaj ko kolje kurban time potvrđuje da slijedi Poslanika a.s. i pripada Njegovom umetu, jedan od hadisa kojim potvrđuju ovajsvoj stav jesu riječi Poslanika a.s. :” Tri su stvari meni farz-obaveza, a vama su sunet: vitr, kurban i duha namaz”.
I ako se islamski pravnici razilaze po pitanju stepena obaveznosti kurbana, ipak su svi oni saglasni da svaki musliman koji u svom srcu nosi imana, klanjem kurbana potvrđuje da pripada jednom velikom umetu, i da zajedno sa više od milijardu svoje braće dane bajrama dočekuje na način kako ga je Poslanik a.s. dočekivao, a sigurno se zna da bi Poslanik a.s. prvo što bi uradio poslije obavljanja kurbanskog bajram namaza jeste klanje kurbana.
PITANJE: Šta je važno znati prilikom udruživanja u klanju kurbana?
ODGOVOR: Prilikom izvršavanja propisa kurbana dozvoljeno je da se više osoba udruži u kupovini krupnog hajvana koji će biti zaklan na ime kurbana.
Kada je riječ o broju udruženih osoba većina islamskih pravnika smatra da je to sedam, to jest da nemože biti više od sedam osoba koje se udružuju, a može biti manje od sedam, npr. pet i sl.
Životinja koja se kupuje mora biti starija od dvije godine, ni u kom slučaju nesmije biti mlađa, bez obzira što ona možda po svojoj veličini ne zaostaje za onima koje su starije od dvije godine.
Bitno je napomenuti da sve osobe koje se udružuju prilikom kupovine životinje imaju istu namjeru-nijet, to jest žele da im to bude kurban.
Ukoliko neko, od udruženih osoba, želi da svoj dio namijeni u svrhu kurbana, a neko drugi da meso zadrži za svoje potrebe, radi korišćenja u svojoj ishrani ili ishrani porodice, udruživanje neće biti ispravno i njime se dovodi u pitanje ispravnost kurbana, tako da je potrebno da svi koji se udružuju jasno izraze svoju namjeru, kako bi se znalo može li doći do udruživanja ili ne.
PITANJE: Da li osoba koja je dužna zaklati kurban može da umjesto klanja kurbana podijeli u novcu vrijednost kurbana osobama kojima se dijeli kurbansko meso ili siromšnima, imajući u vidu da se na taj način olakšava onima koji primaju, jer je novac nešto što mogu utrošiti za podmirivanje svojih najosnovnijih potreba, a meso mogu samo koristiti u ishrani?
ODGOVOR: Nije dozvoljeno da kurban bude zamijenjen novcem i ukoliko to učini neko, on nije izvršio propis kurbana, već će se to njegovo djelo računati kao obični humani gest, odnosno sadaka.
Kurban će biti izvršen samo klanjem životinje, krv hajvana koji se kolje ima svoju posebnu ibadetsku važnost i značaj koji se nemogu postići na nijedan drugi način, niti dijeljenjem ma kolikih količina imetka.
Bez obzira što nekima možda izgleda logičnije da se može novcem zamijeniti kurban, to nije prihvatljiva logika po kojoj se može postupati.
Ono što mogu učiniti osobe koje same neznaju niti smiju klati svoj kurban, ili one koje nemaju prostornih mogućnosti da to učine, jeste da umjesto pomenutog rješenja, utvrđenu vrijednost kurbana upute na adresu medrese, odnosno islamske zajednice, koja već nekoliko godina unazad organizuje klanje kurbana, gdje se za svakoga ko uplati vrijednost kurbana isti i zakolje u njegovo ime i na taj način ovaj propis bude izvršen onako kako treba.
Ovo je ujedno i odgovor i rješenje svima koji bi htjeli zaklati kurban a neznaju kako da to učine, kako da postupe, a ujedno i podsticaj onima koji kolju a neznaju šta da učine sa kurbanskim mesom da se obrate na pomenutu adresu, gdje se nakon klanja kurbana u toku cijele godine meso od kurbana dijeli siromašnim osobama na cijelom prostoru kojeg pokriva Islamska zajednica, bolnicama, obdaništima, domovima za ugrožene osobe, a jedan dio mesa ostane za ishranu učenika medrese i polaznika dječijih obdaništa koji djeluju u okviru islamske zajednice.
Tako da je ovo najbolje rješenje svima koji se suočavaju sa raznim problemima, tehničke prirode, u izvršavanju propisa kurbana, ali ujedno i prilika da učestvuju u još jednom velikom hajiru, a to je da pomognu onima koji su odlučili saznati više o svojoj vjeri islamu i žele svoj život uložiti u svrhu promovisanja Božije riječi i biti Allahovi iskreni namjesnici na zemlji koji će se istinom boriti protiv neistine. Na ovaj način će oni koji daruju svoj kurban u ovu svrhu imati dvostruku nagradu, nagradu kurbana i nagradu za učešće u borbi na Božijem putu.