Na pitanja odgovara prof. Rešad-ef. Plojović
PITANJE: Kakav je status kupovine na lizing ili putem banke?
ODGOVOR: Savremeno doba i savremeno ekonomsko poslovanje donijeli su brojne novine sa kojim čovjek dolazi u vezu, bez obzira htio on to ili ne. Osobina vjernika jeste da brine o svojoj vjeri, to jest da u svom ekonomskom poslovanju ne pređe granicu vjerom dozvoljenog, pa da sebe i svoju porodicu opskrbi na haram način.
Jedna od mogućnosti pri kupovini, koju savremeno doba posebno potencira, jeste kupovina na lizing, ili posredstvom banke, gdje kupac dobije određenu stvar ili robu, sa mogućnošću njenog potpunog korištenja, a koju otplaćuje postepeno u toku određenog vremenskog perioda, ali uz određeno povećanje.
Uzvišeni Allah dž.š. jasno zabranjuje svaku vrstu kamatnog poslovanja, a Njegov Poslanik a.s. proklinje svakog onoga ko ima bilo kakvog kontakta sa kamatnim poslovanjem, te na osnovu toga sva relevantna islamska ulema je saglasna u zabrani kamatnog poslovanja.
Međutim, postoje određene situacije i okolnosti u kojima važe posebna pravila, odnosno, u kojima je dozvoljeno odstupanje od osnovnog stava Šeriata, a to je situacija nužde ili prijeke potrebe.
Pitanje nužde ili potrebe se u Šeriatu posebno tretira, a naravno sve to na osnovu jasnih kur’anskih i sunnetskih dokaza.
Postoji u narodu rašireno pravilo koje glasi “nužda zakon mijenja”, a ono je vjerovatno povezano i utemeljeno na fikhskom pravilu koje je utemeljeno na izvorima Šeriata, a koje glasi: “U nuždi se dozvoljava ono što je inače zabranjeno”, i drugo pravilo: “Ono što se dozvoljava u nuždi, svodi se na mjeru nužde.”
Nuždu ili prijeku potrebu kao šerijatski termin islamski pravnici definišu kao stanje izuzetne ili vanredne tegobe, pa i opasnosti, koja čovjeka tjera da ostavi ili privremeno odgodi naredbu (farz ili vadžib), ili uradi zabranjenu stvar (haram) kako bi na taj način zaštitio neku od univerzalnih vrijednosti (vjera, život, razum, imetak i čast).
Imajući u vidu argumente na kojima su ustanovljena prethodno pomenuta pravila, jedan dio savremene islamske uleme smatra da određena ekonomska poslovanja koja u sebi sadrže određeni procenat kamate mogu biti dozvoljena u slučaju kada se ono što se rješava na taj način ne može riješiti na drugi, dozvoljeni način
Primjer za to jeste i kupovina kuće, stana, automobila, osnovnih aparata potrebnih za domaćinstvo i sl. na kredit ili na lizing uz određeni procenat kamate. U dozvoli ovakvog poslovanja nikako nije dozvola kamate u osnovi, već ona ostaje zabranjena, a njena zabrana se odnosi na redovno stanje ili normalne okolnosti u kojima čovjek živi i radi.
Dozvola učešća u ovakvoj trgovini se zabranjuje ukoliko čovjek ima mogućnosti kupovati na drugi način, bez učešća u kamati, ili ukoliko se radi o kupovini robe koja nije prijeka potreba, to jest nužda, već luksuz.
Savjet svima koji razmišljaju o kupovini na ovaj način jeste da dobro razmotre okolnosti u kojima se nalaze i uslove koje prihvataju, da pristaju samo na ono zašta su sigurni da mogu ispuniti, jer u suprotnom to neće biti rješavanje problema, već zapadanje u još težu situaciju i probleme, a to se događa ukoliko onaj koji kupuje u određenom vremenskom roku ne bude u stanju ispoštovati ono našta se obavezao kreditnim ugovorom ili ugovorom o lizingu.
PITANJE: Kako će postupiti osoba koja prispije na dženaze namaz, a imam je već otpočeo obavljanje namaza?
ODGOVOR: Obzirom da dženaze namaz ima četiri tekbira koji su rukn namaza, to jest obavezni su i namaz nije ispravan bez njih, hanefije smatraju da onaj ko zakasni zanijetit će i donijeti prvi početni tekbir i nastaviti ostatak namaza sa imamom, vodeći računa o broju tekbira koje će imam donositi. Nakon što imam završi namaz, to jest izgovori posljednji tekbir i preda selam, onaj ko je zakasnio će donijeti preostali broj tekbira jedan za drugim sam, gdje ne mora uopće učiti između njih ono što se inače uči u normalnim prilikama, ukoliko će se odmah pristupiti nošenju mejita. Ukoliko ima dovoljno vremena da prouči ono što je potrebno između tekbira to će i učiniti, a nakon izgovorenog četvrtog tekbira predat će selam i time je namaz završen.
Ukoliko se dogodi da osoba zakasni toliko da je imam izgovorio i četvrti tekbir u tom slučaju namaz je završen i onaj ko je zakasnio ostao je bez mogućnosti da namaz, koji je farzi kifaje -kolektivna dužnost, klanja sa imamom, te će, ukoliko je u mogućnosti, nastaviti slijediti dženazu do ukopa i dove, zašta će takođe imati nagradu od Uzvišenog Allaha.
PITANJE: Da li treba naklanjati rekate suneta koji se klanjaju prije farza, ukoliko osoba bude opravdano spriječena da ih obavi u njihovom propisanom vremenu?
ODGOVOR: Kada se spomene naklanjavanje namaza ili “kada”, uglavnom se misli na naklanjavanje propuštenih farz namaza, međutim i kada je riječ o sunetima postoje određeni suneti-nafile, koje ne treba propuštati već ih je bolje obaviti, bilo da se radi o njihovom pravom vremenu ili vremenu nakon toga.
U pomenutu vrstu suneta spada sabahski, a takođe podnevski i akšamski sunet. To su takozvani suneti muekkede, to jest pritvrđeni suneti, koje je Poslanik a.s. redovno obavljao kada god bi za to imao mogućnost.
Ukoliko osoba prispije u džemat, a imam je već otpočeo sa farzom, ako se radi o sabahskom namazu, a osoba zna da je u pitanju prvi rekat i da imam uči duže, to jest da može stići da obavi sunete, pa da se onda priključi džematu, tako će i učiniti. Ako se osoba boji da će imam završiti prije nego što ona obavi sunet, onda će pristupiti i klanjati farz sa imamom, to jest neće klanjati sunet.
Postavlja se pitanje šta sa propuštenim sunetom, da li ga naklanjati odmah poslije farza ili sačekati, pa ga naklanjati poslije izlaska sunca, pošto je poznato pravilo da je klanjati nafile-sunete poslije sabahskog farza mekruh.
Ulema hanefijskog mezheba nema jedinstveno mišljenje. Imam Ebu Hanife smatra da se naklanjavaju samo propušteni farzovi, što znači da po njegovom mišljenju sabahski sunet se neće naklanjavati po izlasku sunca, a može se obaviti odmah poslije farza, ali uz kerahet – pokuđenost.
Za razliku od svog učitelja, imami Muhamed smatra da će se propušteni sabahski sunet klanjati tek nakon izlaska sunca, to jest naklanjat će se, jer je njegovo klanjanje odmah poslije farza mekruh.
Imam Ebu Hanife se slaže da će se sabahski sunet naklanjati poslije izlaska sunca samo ukoliko bude ispušten i sabahski farz, pa se namaz naklanjava u cjelosti.
Ukoliko osoba ispusti neki drugi sunet, npr. četiri rekata podnevskog suneta, pomenute rekate može klanjati poslije farza, jer Poslanik a.s. daje posebnu važnost ovim rekatima. Kada ih obavlja nakon farza, obavit će ih i nakon nafile koja slijedi nakon farza, to jest dva rekata suneta. Neće dakle ponovo remetiti redosljed nafila poslije farza. Znači, obavit će farz za imamom, pa onda dva rekata, pa tek nakon toga četiri propuštena rekata suneta kojima je bilo mjesto ispred farza.
Ukoliko osoba naklanjava farz namaze ona je dužna voditi računa o redosljedu, to jest, prvo klanjati propušteni namaz, pa tek onda namaz u čijem se vremenu nalazi. Na redosljed se po hanefijama mora voditi računa sve dok broj propuštenih namaza ne bude veći od pet. Ako se propusti više od pet dnevnih namaza, onda se ne mora voditi računa o redosljedu već se može odstupiti od njega i naklanjavati onako kako osoba želi.