Odabir bračnog druga spada u najznačajnije odluke u životu čovjeka. Od toga zavisi njegov miran, ugodan i sretan ovosvjetski život, ali često i sreća na budućem vječnom svijetu. Kako ni jedan segment ljudske djelatnosti u islamu nije zapostavljen, tako se i ovome pristupa vrlo ozbiljno i oprezno. Poslanik a.s. nas uči kako da odaberemo bračnog druga pa kaže: „Žena se uzima zbog četiri stvari: zbog imetka, porijekla, ljepote i vjere. Uzmi onu koja ima vjeru.“
U ovom hadisu se jasno spominju najčešći motivi kod odabira bračnog druga. Poslanik a.s. nas uči da je sreća i zadovoljstvo onda kada nam prioritet kod odlučivanja bude vjera. Sve ostalo može biti lijepo i poželjno, islam nije protiv toga, međutim, ako se teži samo ljepoti, bogatstvu, porijeklu, ne vodeći računa o vjeri, može se desiti da čovjek zbog toga izgubi sve. Zasigurno, ako se odluči za vjeru, neće žaliti i možda će sve ostalo ispuniti. Islam nas uči da nam mjerilo u odabiru svega bude vjera. Posebno je to važno kod ovako važne odluke u životu. To iz razloga što vjera garantuje uspjeh i sreću, a sve drugo je prolazno, a često i varljivo.
Prenosi se u hadisu od Abdullaha ibn Omera, a on od Poslanika a.s. da je rekao: „Nemojte se ženiti samo radi izgleda, jer ljepota može postati razlog moralnog propadanja. Ne ženite se ni radi bogatstva, jer ono može postati izvor grijeha. Ženite se zbog vjerske predanosti.“
Jedna od važnih preporuka islama je da se supružnici vide i upoznaju prije nego stupe u bračnu zajednicu. Poslanik a.s. kaže:
انْظُرْ إِلَيْهَا فَإِنَّهُ أَحْرَى أَنْ يُؤْدَمَ بَيْنَكُمَا
„Vidi je, jer je tako veća garancija da će se taj brak održati.“
Allahov Poslanik a.s. nam opisuje koja je najbolja žena. On je na takvo pitanje odgovorio: „Ona žena koja obraduje svoga muža kada u nju pogleda, posluša ga kada joj nešto naredi i ne suprotstavlja mu se na način koji on ne voli, u odnosu sa njim niti u pogledu njegovog imetka.“
Kod sklaapanja braka potrebno je da se nađe potpuna volja i slobodan izbor budućih supružnika, jer nije dozvoljeno da se brak sklopi pod prisilom sa onim ko se ne voli. Na osnovu ovog pravila staratelj nema pravo prisiliti ili obavezati bilo kog člana porodice da se uda ili oženi.
Ono što je jako važno jeste autonomnost u odabiru bračnog druga. Ne može se, nipošto, neko prisiljavati na brak bez svoje volje. Često se islamu i muslimanima spominju svojstva konzervatizma po ovom pitanju. Svakako, to je netačno i neosnovano, iako je bilo negativnih primjera lošeg tumačenja šerijatskih propisa i negativne prakse.
Važno je napomenuti da je loše uticati da se omladina udaje i ženi bez volje, znanja i sopstvenog pristanka. Isto tako nije dobro sprječavati sklapanje braka. Ovo je važno pitanje i veliki problem. Često se dešava da se djevojci ili momku nudi brak, a da njegovi roditelji utiču da ne dođe do sklapanja braka. To može uzrokovati odlaganje stupanja u bračnu vezu, što za omladinu, shodno njihovim prirodnim nagonima, predstavlja problem. Poslanik a.s. je i ovu stvar uvidio, zato je upozorio da se pretjerano ne odlaže udavanje ili ženidba. Često su razlozi banalne prirode, zato što nekog ne smatraju dovoljno lijepim, pretjerano bogatim itd.
U jednom predivnom hadisu, kojeg prenosi Ebu Hurejre, Poslanik a.s. nam preporučuje sljedeće: „Ako vam neko ponudi brak, a zadovoljni ste kakav je vjernik i dobrog je morala, prihvatite. Ako ne prihvatite, proširit će se smutnja i opšti nered na Zemlji.“
Dakle, Poslanik a.s. je upozorio da se ne odlaže sklapanje braka ako se ukaže dobra prilika. Također, vrlo je važno da je islam upozorio na moguće poremećaje u društvu kao posljedica rušenja moralnih vrijednosti porodice. Odustajanje od bračne veze uzrokuje nastanak nemorala i pada vrijednosti, zato Poslanik a.s. upozorava na preventivan pristup, a najbolji način za to je ulazak u bračnu vezu.