PITANJE: Ja klanjam, ali nisam pokrivena. Voljela bih da se pokrijem, ali porodica mi kaže: „Sačekaj dok budeš punoljetna!“ Šta da radim? Htjela bih znati da li je grijeh inatiti se sa roditeljima?
ODGOVOR: Inat djece sa roditeljima je nešto što svako dijete, odnosno svaki potomak mora izbjegaviti, obzirom da Uzvišeni Allah dž.š. u Kur'an-i-kerimu zabranjuje uznemiravanje roditelja, pa čak ukoliko se u tu svrhu koriste riječi negodovanja i nezadovoljstva poput UH, a da ne govorim o riječima koje još u većoj mjeri uznemiravaju roditelje.
Uzvišeni kaže: „Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kada jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni „uh“, i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!“ (El-Isra: 23-24)
Kada se govori o prakticiranju propisa vjere islama: namazu, postu, pokrivanju, to jest islamskom odijevanju, roditelj je u prvom redu taj koji je dužan da navikne svoje dijete na prakticiranje propisa. Malo je čudno kada roditelj propusti tu svoju obavezu, pa dođe u situaciju da dijete samo inicira prakticiranje propisa vjere islama, a samim tim ukaže roditelju na propuste koje je učinio ne samo prema svome djetetu već i prema sopstvenom životu.
Takve situacije nerijetko rezultiraju protivljenjem i zabrinutošću roditelja inicijativama koje dolaze od djece, što je veoma čudno, a i neprihvatlivo. Savjetovao bih osobi koja pita da, prije nego se odluči na krupne korake poput pokrivanja, tj. islamskog odijevanja i drugih propisa vjere islama, razgovara sa svojim roditeljima, sa svojim ocem, odnosno majkom, da im govori o propisima vjere islama, da im obezbijedi islamsku literaturu kako bi omilila propise vjere islama i kako bi oni uvidjeli da su jedan dio svog života proveli u neposlušnosti Uzvišenom Allahu dž.š.
Nakon takvog odnosa prema roditeljima sigurno će rezultat biti razumijevanje djeteta, odnosno izlaženje u susret svim njegovim inicijativama koje su vezane za vjeru, odnosno sigurno će rezultitrati podržavanjem djeteta u njegovoj namjeri da bude pokorno Uzvišenom Allahu dž.š., zato što je cilj svakom roditelju da njegovo dijete bude sretno i da ne ponavlja greške koje su oni činili.
PITANJE: Da li je dozvoljeno dati (pozajmiti) novac poslovnom saradniku kome je novac potreban da odradi neki posao (halal) i za tu uslugu dobiti određenu novčanu naknadu. Ja ovdje podrazumijevam prioritet da se odradi posao, da bi obojica imali koristi od tog posla – i onaj što ima novac i onaj koji zna taj novac da iskoristi kroz neki posao. Pošto je nit (granica) između kamate i gore navedene situacije, po meni, tanka, želim da znam kakav je stav Šerijata po tom pitanju.
ODGOVOR: Pozajmica ili kredit osobama kojima je novac potreban radi obavljanja određenog posla spada u pohvaljena djela, jer se radi o obliku međuljudskog potpomaganja, koje je vjerom propisano i za koje Allah dž.š. obilno nagrađuje.
Međutim, da bi sve ostalo na tome, to jest pohvaljenom djelu za koje će čovjek biti nagrađen od strane Uzvišenog Allaha, potrebno je da se u ovo djelo ne umiješa nešto što će čitav postupak učiniti zabranjenim, a samim tim i djelom koje se mora izbjegavati.
Pitanje nadoknade za zajam, ili nagrade za pozajmljeni novac, jeste zagarantovana dobit koja se ostvaruje bez truda i rizika, što je zapravo isto što i kamata, samo što se naziva drugim imenom, a u suštini je isto.
Ono što je potrebno znati jeste da islam ne zabranjuje potpuno ostvarivanje dobiti na ovaj način, to jest davanjem novca osobi koja će ga ulagati u željeni posao i ostvariti dobit, međutim, potrebno je da se tom prilikom njihovo poslovanje definiše na drugačiji način. Ukoliko je želja osobe koja ima novac da isti učini dostupnim onoj koja novca nema, a ima afiniteta za bavljenje određenim poslom, a da od toga i ona ima dobiti, to jest dio od profita, to može učiniti i takav postupak se naziva udruživanjem, a ne pozajmljivanje ili kreditiranje.
Prilikom sklapanja ugovora o udruživanju potrebno je da se strane koje se udružuju dogovore oko svih stvari koje se tiču posla koji se želi obaviti, a posebno oko podjele profita koji se očekuje da bude ostvaren. U tom slučaju, vlasniku novca, koji ne ulaže trud u poslu, dozvoljeno da dobije određeni procenat od dobiti, koja može biti manja ili veća. U slučaju da se ne ostvari profit od obavljenog posla vlasnik novca neće imati pravo da traži nikakvu dodatnu nadoknadu od osobe koja je radila sa novcem.
Ono što je važno napomenuti, a tiče se udruživanja kapitala, jeste da vlasniku novca nije zagarantovana dobit i da on prilikom sklapanja ugovora preuzima rizik gubitka kapitala, tako da su ovo dva momenta koji udruživanje čine različitim od kamate, zbog čega se ono dozvoljava, a to su: dobit koja nije zagarantovana i nije količinski poznata i rizik od gubitka kapitala, dok je kod kamate stvar obrnuta – dobit je poznata i zagarantovana i ne postoji rizik od gubitka kapitala.
Na osnovu svega pomenutog može se zaključiti da se za pozajmicu ili kredit ne može uzimati nikakva nadoknada, jer je njihova svrha međusobno potpomaganje u kojem se vlasnik novca odriče materijalne dobiti u korist druge strane kojoj se novac pozajmljuje, a za uzvrat ispunjava uslove za dobijanje nagrade od Uzvišenog Gospodara, kako na ovom tako i na budućem svijetu.