Dženana Zenilović
Običaj
Običaj je pravilo koje je nastalo dugotrajnim ponavljanjem u društvu. To je tradicijom ustanovljen način ponašanja koji je karakterističan za sve pripadnike jedne etničke zajednice. Svaka kultura ima svoj sistem običaja, a odstupanje od tog sistema ili njihovo kršenje često se strogo kažnjava. Na prenošenje običaja i njihovo miješanje kroz historiju su uticale velike seobe naroda, osvajački pohodi, ratovi i ropstva. Običaji Bošnjaka su brojni. Neki su vezani za obična sujevjerja, dok je većina običaja preuzeta od Turaka. Bošnjački običaji predstavljaju spoj vjere i naslijeđenih običaja od drugih naroda. Karakteristični su običaji vezani za rođenje djeteta, za vjenčanje, kao i za dolazak mlade u kuću svog muža, obilježavanje Mevluda, mjesec posta – Ramazan.
Obredi vjenčanja i ostalo
Svatovi se prvo okupe kod mladoženje, boraveći neko vrijeme, tj. dok se svi ne skupe da idu po mladu. Danas automobilima (nekada konjima dok su pjevali pjesmu) kreću po nju i dolaze kod nje u kuću. Svatove dočekuju otac, majka, mladin amidža i sl. Tada oni budu tu neko vrijeme još dok se jenđe posluže u mladinoj kući. Nakon nekog provedenog vremena mladu iz njene odaje izvodi, npr. brat, ili rođak. Tada kum vrši otkup za nju, dajući novac tome ko je izveo, a onda kreću. Obično, mladine rođake, prijateljice ili neke od žena kite automobile ružama, karanfilima i raznim vrstama cvijeća u današnje vrijeme. Nakon šerijatskog vjenčanja, kući trči prvo muštulukdžija (obično danas u autu 100 na sat, uprkos svim mobilnim telefonima, mladoženjini znaju, ali eto, običaj je običaj). Svatovi dolaze u kuću mladoženje. Na vratima čeka svekrva koja mladoj daje Kur'an. Odmah da napomenem da nije bošnjački običaj da mladoženja unosi mladu preko praga, jer to je zapadnjački običaj. Običaj je da mlada poljubi prag i svekrvu u ruku.
Mladu izuva obično manje dijete kojem ona u cipelu stavlja novac. Mlada i mladoženja nakon što sednu prvo uzimaju šerbet. Hurme i baklava su neizostavne, kao i kadaif. Mladoj se donese manje muško dijete koje ona u svom krilu okrene tri puta, radi potomstva.
Većina običaja nema utemeljenosti u Šerijatu, ali neki običaji ne spadaju u harame. Po mome mišljenju ima i lijepih stvari u svemu ovome. Narod koji ne drži do svojih običaja i tradicije, kao i da ne postoji!
Običaji o kojima sam govorila u svom radu protkani su religijskim obilježjima, kao i nekim obavezama koje su nametnute vjerom.
Smatram da su običaji veoma važni za jedan narod. Dok se narod vezuje za običaje i tradiciju znači da cijeni svoje korijene. Naravno, ne treba živjeti u prošlosti i ne dozvoljavati nekim modernim i savremenim shvatanjima da prodru u naš svijet i život, ali lijepo je poštovati tradiciju, pričati o njoj, predstavljajući ostalim ljudima svoje običaje. Svjedoci smo da posljednjih godina strance privlači naš grad, običaji Bošnjaka. Često radimo ankete o tome šta je to neobično u našim običajima, da li smo ponosni na njih, da li mislimo treba li ih primjenjivati ili ne.
Običaji predstavljaju obilježje jednog naroda. Koliko god da je drugima to neobično, možda donekle ironično, pripadnici tog naroda ih doživljavaju kao dio sebe i svoje porodice.
Elvedina Ramičević
Grijeh i kazna na Sirat-ćupriji
Grijeh koji je toliko veliki da je ogavniji nego da insan ima odnos sa nekom osobom koja mu je najbliža po krvnoj vezi, a tako lahko mnogi od nas upadamo u njega…
Jeste li primijetili kada sjedite sa ljudima (rodbinom, prijateljima, poznanicima, radnim ili školskim kolegama) koji se ne pridržavaju vjere, kako su im veoma česta tema drugi ljudi, tj. tračaju druge i sa omalovažavanjem pričaju o njima. Za ne povjerovati je koliko su se ljudi zabavili drugima, kao da nemaju ništa preče i pametnije da pričaju. Međutim, obratite pažnju na to kada sjedite i sa vjernicima-praktičarima i uvidjet ćete koliko se i na takvim sijelima gibete drugi. Zar mnogima od nas nisu poznata ova dva hadisa od kojih čovjeku treba da se od straha diže kosa na glavi od same pomisli da se nešto loše izgovori o nekom drugom, a pogotovo o drugom vjerniku ili vjernici.
Imam Taberani zabilježio je da je Bera b. Azib r.a. prenio sljedeće Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Kamata ima sedamdeset dva ogranka; najmanji je ogranak ravan bludu s vlastitom majkom, a najveći vid kamate jeste skrnavljenje časti drugog muslimana.” Zastanimo malo kod ovog hadisa i razmislimo o tome kolika je vrijednost časti jednog muslimana ili muslimanke!
U drugom hadisu se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko optuži muslimana, želeći umanjiti njegovu vrijednost i želeći ga omalovažiti, Allah će takvog zadržati na mostu iznad Džehennema sve dok se ne oslobodi od onoga što je rekao (tj. dok mu ovaj ne oprosti ili dok ne odgori u Vatri za svoj postupak).” (Ebu Davud)
Kada čovjek onoga koji gibeti upozori na pokudnost tog čina zna se desiti da ta osoba odgovori da je istina sve što je rečeno o onome koga gibeti i da to opravdava čin gibeta. Živ bio, zar ne znaš da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ovako definisao gibet: Prenosi Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao: “Znate li šta je to gibet?” Prisutni ashabi rekoše: “Allah i Poslanik najbolje znaju.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Da spomeneš svoga brata po onome što mu je odvratno.” Prisutni ga upitaše: “A ako je tačno to što kažem o svome bratu?” Poslanik odgovori: “Ako je tačno to što si o njemu rekao, ogibetio (ogovorio) si ga, a ako nije, onda si ga potvorio.” (Hadis bilježi imam Muslim)
Zbog toga, poštovani brate i cijenjena sestro, dobro čuvajte svoj jezik i vodite računa o onome što pišete po društvenim mrežama, jer dovoljan je trenutak da “mozak ode na pašu”, ili da ljudski nefs ili zavist i neprijateljstvo koje osjećamo prema nekom nadvladaju čovjeka i da u tim trenucima izgovorimo/napišemo nekoliko rečenica ili samo nekoliko riječi koje nas mogu odvesti u propast i zbog kojih ćemo se žestoko kajati.
Imajmo često na umu ove predivne hadise:
“Istinski je musliman onaj od čijeg su jezika i ruku sigurni ostali muslimani.” (Buhari i Muslim)
“Ne uhodite jedni druge, ne špijunirajte, ne prekidajte odnose i ne zavađajte se, nego, Allahovi robovi, budite braća!” (Buhari i Muslim)
“Musliman je brat muslimanu: ne nanosi mu nepravdu, ne uskraćuje mu njegova prava i ne ponižava ga. Čovjeku je dovoljno zla to što nipodaštava brata muslimana.” (Muslim)
“Uzvišeni Allah objavio mi je da budete ponizni i da se niko ni nad kim ne uznosi.” (Muslim)
“Nema čovjeka muslimana koji će stati u odbranu časti svoga brata, a da Allah neće uzeti Sebi u obavezu da ga zaštiti od džehennemske vatre na Kijametskom danu.” (Ahmed)
I na kraju, dobro razmislimo o ovim riječima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Ne ogovarajte muslimane i ne istražujte njihove negativnosti, jer onaj ko bude istraživao mahane brata muslimana, Allah će istraživati njegove, a kome Allah bude istraživao mahane, razotkrit će ga i osramotiti makar i u njegovoj kući.” (Tirmizi i Ebu Davud)
Kemal Mujezinović
Nasilje
Nasilje – zlo koje hara ulicama, školama, javnim mjestima, pa čak i domovima….
Pitanje je kako se zaštititi od tog zla, jer ne postoji doktor koji bi nas uputio na lijek, već mi sami moramo pronaći štit od toga.
Koliko god da pokušavamo da opovrgnemo tu činjenicu i mi smo bili učesnici nasilja direktno ili indirektno. Kako to? Tako što smo učestvovali u konfliktu ili smo posmatrali sukob naših roditelja, vršnjaka ili nekog iz naše okoline.
Koliko puta smo čuli plač majke i njenog djeteta u situaciji kada ih otac tuče, a oni bespomoćno dozivaju pomoć; koliko puta smo takvu situaciju propratili okretanjem glave ne želeći da bilo šta poduzmemo kako bi im pomogli?
Koliko puta smo se našli u situaciji kada naši vršnjaci stupe u sukob, a mi umjesto da ih odvratimo od toga uživamo u njihovom konfliktu, smijemo se i još više dolijevamo ulje na vatru?
Razlog je većinom strah miješanja u tuđe probleme pod izgovorom: “Ne tiče me se.”
“Ne možeš reći da te se ne tiču brige drugih muslimana! Tiču te se isto kao što te se tiče požar u komšiluku, na metar od tvoje kuće!” (Muftija)
Koliko nas praktikuje hadis Poslanika s.a.w.s. u kome kaže: „Kada neko od vas vidi zlo neka ga ukloni rukom, ako ne može tako onda jezikom, a ako ne može ni tako neka ga prekori srcem, a to je najmanji vid imana.“
Da li smo uopće svjesni ovog hadisa, da li ikad uočimo da se čini zlo (u ovom slučaju nasilje), reagujemo li po hadisu ili samo stojimo sa strane iako možemo pomoći ili uz pomoć ruku, ili uz pomoć riječi?
Imamo više oblika nasilja, a pomenut ću samo neka:
- Fizičko nasilje manifestuje se kroz različite oblike fizičkog zlostavljanja, a za posljedicu ima nanošenje ozljeda. Uključuje ponašanje kao što su šamaranje, udaranje rukama, nogama i predmetima, guranje, čupanje kose, ugrize i opekotine, zaključavanje i ugrožavanje slobode kretanja, izlaganje opasnostima itd.
- Psihičko ili emocionalno nasilje očituje se kroz verbalne i emocionalne prijetnje i ucjene, upućivanje pogrdnih riječi, izolaciju od prijatelja i/ili obitelji, nazivanje pogrdnim imenima, kontroliranje nečijeg ponašanja, kretanja, govorenja i odijevanja.
- Kulturalno nasilje podrazumijeva vrijeđanje na nacionalnoj i religijskoj osnovi!
Sve ove kategorije nasilja zastupljene su u našem društvu, a posebno možemo ukazati na fizičko i kulturalno nasilje koje je kod nas dosta rasprostranjeno.
Posebno u školama nailazimo na nasilje i čak 80% učenika po završetku škole prijavljuje jedan oblik nasilja. Ako to nasilje nije fizičke naravi onda to je vjerska mržnja i netrpeljivost.
Sandžak kao pogodno tlo za izazivanje, prije svega, vjerske i nacionalne netrpeljivosti ima možda i najveći procenat vršnjačkog, nasilja u porodici, nasilja na ulici.
Pitam se šta su vlasti i nadležni organi uradili kako bi smanjili veliki procenat nasilja? Po svim anketama apsolutno ništa, čak se i procenat u proteklih pet godina znatno povećao, ali ne smijemo reći: „Ako vlast ne može, pa ne mogu ni ja.“ Ne!
Od tebe sve počinje, ti si pojedinac, a zajednica opstaje na pojedincima. Kako ćemo promijeniti zajednicu ako se mi kao pojedinci ne mijenjamo, ili ako možemo, a nećemo da pomognemo u promjeni iste?!
Nastojimo da budemo od onih koji pozivaju na dobro, a odvraćaju da se čini zlo. Slijedimo ovaj kur'anski imperativ da bi naše društvo vratili na put bez nasilja, kako bi mu ukazali na greške koje čini i nastojali da te greške prevaziđe.
Enes Kurbardović
Uz čitanje traži inspiraciju
„Za laž je“ – veli Čengić – „potrebno dvoje: onaj koji laže i onaj koji je spreman da prihvati neistinu. Laž se prihvata mnogo lakše i bezbolnije ako je istina koja joj stoji nasuprot neprijatna i okrutna.“ (Mustafa Čengić, Alija Izetbegović jahač apokalipse ili anđeo mira, Kult B, Sarajevo, 2015.)
Kada čovjeku nešto ne ide od ruke, ne ide onako kako je planirao, istina ga zaboli. Zbog te boli mnogi ljudi žive u zabludi, teše se lažima, čak se i ne trude da učine korak naprijed. Kakav je to korak? Samo jedan naprijed i možeš pobijediti, jer govorenje istine često je najveća pustolovina. U susretu sa ljudima, iz bojazni kako će reagovati, on mu kaže neistinu i onda se pazi svaki sljedeći put da se ne uhvati u laži. Tačno je da ako je istina teška i okrutna, lakše je prihvatiti laž, ali je li to napredak? Je li to rješenje za taj problem? Svakako da nije. Neistinom smo olakšali danas, a otežali sutra. I opet nas to sutra čeka. Čovjek treba izgrađivati svoju ličnost, biti spreman na izazove današnjice, uploviti u masu ljudi koja živi zajedno sa njim. Zašto da nas pogađaju kritike? One nose sa sobom vrijednosti koje možemo upotrijebiti za konstruktivno unapređenje vlastitog djelovanja, potencijalno su korisne lekcije, a poznato je da svaka lekcija ima svoje značenje. Muslimana ne smije ujesti zmija dva puta iz iste rupe, a ona nas ujeda deset puta, i to sa istog mjesta i na isti način. Sve zato što ne ulažemo dovoljno na istini, na izgradnji nas samih, na zaštiti svojih prava, a do tad… Ponižavat će nas, ubijati, oduzimati nam… Za to nije kriv niko drugi do mi, jer islam je savršen, a čovjek nije. “I reci: Došla je istina, a nestalo je laži; laž, zaista, nestaje!”
Naida Džanković
Voda izvor života
„Zar ne vide oni koji ne vjeruju da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi raskomadali – i da smo mi od vode sve živo stvorili? I zar nećete da vjerujete?“ (El-Enbija, 30)
Voda se stalno gubi iz organizma, pa gubitak mora biti nadoknađen. Bez hrane čovjek može živjeti jedan mjesec, a bez vode jedva jednu sedmicu. Ona se gubi iz organizma preko kože isparavanjem, disanjem, stolicom i mokrenjem (1500 ml vode za 24 h). Znaci dehidracije javljaju se već pri minimalnom gubitku vode od 2% , a to su žeđ, umor, nedostatak energije, usporenost, razdražljivost, lošija koncentracija. Suha usta zadnji su vanjski znak krajnje dehidracije.
Dehidracija – neprijatelj organizma
Voda je potrebna za normalan rad probavnih organa, nervnu aktivnost, optimalni rad bubrega, normalnu strukturu hrskavice zglobova i metabolizam kože. Prevelika sinteza masti i njeno odlaganje u stanice zaštita je od dehidracije. Kod dehidracije više se luči histamin – regulator raspodjele vode u organizmu prema načelu prioriteta, pa treba preispitati dnevni unos vode kod alergija. Zbog dehidracije se može pojaviti bol ili žgaravica u želucu budući da je voda nužna za stvaranje sluzi (98% voda) koja neutralizira agresivan učinak negativne kiseline. U uslovima dehidracije povećava se krvni pritisak. Na koštano-zglobnom sistemu dehidracija se najprije očituje promjenama na hrskavici. Voda je važna za zdravlje i lijep izgled kože jer čuva elastičnost i tonus te usporava isušivanje i starenje kože. Ujedno, podstiče obnavljanje epitelnih stranica površinskog sloja kože.
Koju vodu uopće piti
Na raspolaganju imamo izvorsku vodu, mineralnu gaziranu i negaziranu vodu, stolnu vodu i sve su prikladne za upotrebu.
Izvorska voda
Ima izrazito ujednačen odnos kalcija i magnezija. Magnezij relaksira, a kalcij stimulira glatku muskulaturu krvnih žila i crijeva. Izvorska voda dobija se iz podzemnih ležišta zaštićenih od svih vrsta nečistoća i njen sastav i temperatura moraju biti stalni.
Mineralna voda
Dobija se iz podzemnih ležišta. Sadrži mineralne tvari i elemente u tragovima. Sastav svake mineralne vode je specifičan i vezan je za geološku strukturu tla. Takva voda mora biti izvorno mikrobiološki i hemijski čista.
Stolna voda
Mehanički i hemijski pročišćena voda koja se dobija iz podzemnih i površinskih akumulacija plitke vode. Ova voda obično je dezinficirana hlorom, pa se savjetuje da neko vrijeme odstoji u nekom sudu. I kalcij i magnezij daju vodi određenu tvrdoću koja je jedan od parametara njene zdravstvene ispravnosti.
Minimum dnevne količine vode iznosi 6 do 8 čaša. Savjetuje se da od ukupnog dnevnog unosa tekućina 2/3 bude voda. I ne zaboravite, što više vode pijemo, sporije starimo. Voda je najdostupniji i najjeftiniji lijek čiji svakodnevni unos ne smijemo zanemariti.
Sanela Grišević
Nije kasno za iskreno pokajanje
Koliko god se čovjek trudio da bude dobar, neminovno je da će nekada počiniti nešto čime nije zadovoljan Uzvišeni Allah, jer svi ljudi su grješnici, a među njima najbolji su oni koji priznaju svoje slabosti i pokaju se. Ako vjerujemo da će čovjek nepomično stajati pred Uzvišenim Allahom i polagati stroge i precizne račune na Sudnjem danu za sve što je učinio u proteklom životu, pitanje koje nam se nameće glasi: „Postoji li kakva mogućnost da se iz knjige naših djela izbrišu određeni prekršaji i grijesi koje smo počinili?“
Istinski povratak Allahu – pokajanje ispravan je način kako čovjek može da izbriše loša djela koja je učinio. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Istinski pokajnik je kao i onaj koji nikada nije učinio grijeh.“
Allahova milost je neizmjerna, ona je tolika da nam je ostavio mogućnost povratka Njemu bez obzira koliko smo bili nepokorni i koliko smo se ogriješili. Uzvišeni Allah je rekao: „Meleki koji drže prijestol i oni koji su oko njega veličaju i hvale Gospodara svoga i vjeruju u Njega i mole se da budu oprošteni grijesi vjernicima: – Gospodaru naš, Ti sve obuhvataš milošću i znanjem; zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sačuvaj ih patnje u Vatri!“ (Kur'an) Mnogo nas ne razmišlja da sve što je Uzvišeni Allah zabranio to je zbog očite štete za čovjeka, a sve što je naredio to mu donosi korist i istinsku sreću u oba života. Veličina Allahove milosti prema Njegovim robovima ogleda se i kroz to što je vrata pokajanja ostavio neprestano otvorenim. Kazao je Allahov Poslanik: „Uzvišeni Allah noću pruža Svoju ruku da bi prihvatio pokajanje onoga koji je griješio danju, a danju pruža Svoju ruku da bi prihvatio pokajanje onoga koji je griješio noću, i tako će ostati sve dok Sunce ne izađe sa Zapada.“
Čovjekov najveći neprijatelj – šejtan baš ovu pogodnost iskoristio je uljepšavajući ljudima njihova loša djela i pozivajući ih u nepokornost Allahu. To koristi i na taj način što često ljude zavodi kako ima vremena za pokajanje jer su mladi, a čovjek ne zna do kada će živjeti. Ne bi trebalo da razumna osoba dozvoli sebi da se poigrava sa prilikom koju joj je Uzvišeni Allah pružio i za koju ne zna kada će nestati. Mnogima su loše društvo i stid od ljudi dvije najveće prepreke na putu pokajanja Milostivom. Ove prepreke šejtan toliko ističe da čovjek pomisli kako su zaista i stvarne. Čovjek ne smije zaboraviti činjenicu da će on isključivo polagati račune za svoje postupke te da ne smije dozvoliti da zarad nekoga ko je kao i on, obični smrtnik i putnik ka Ahiretu, dovede u pitanje svoje uživanje u vječnom životu. Uzvišeni Allah je rekao: „O vi koji vjerujete, Allahu se iskreno pokajte, da bi Gospodar vaš preko ružnih postupaka vaših prešao i da bi vas u džennetske bašče, kroz koje rijeke teku, uveo, na Dan u kojem Allah neće osramotiti Vjerovjesnika i one koji su zajedno sa njim vjerovali.“
Glas islama 275-276, strana 38-39,