Vijesti

  Mešihat islamske zajednice u Srbiji i centar za humanitrani rad reknli „NE“ gladi i siromaštvu.

 

Centar za humanitarni rad Hayrat uspješno djeluje  ne samo na prostoru Sandzaka, u vakufskim kuhinjama koje su otvorene u Novom Pazaru, Priboju, Tutinu, Brdarevu itd., ne hrane se samo muslimani, već i romi albanci srbi. Hajrat također pomaže na raličite načine u ražličitim sitoacijama, o čemu ćemo dalje govoriti.

 

Gospodine  Bećiroviću, već nekoliko godina ste na čelu Hajrata. Šta je do sada urađeno?

Već pet godina vodim ovu humanitarnu organizaciju, koja djeluje pri Mešihatu Islamske zajednice u Srbiji. Osnovane su vakufkse kuhinje, prvo je počelo u Novom Pazaru, zatim Sjenici, Tutinu, Prijepolju, Priboju, Novoj Varoši, Brodarevu, tako da ukupno ima sedam vakufskih kuhinja u Sandzaku. To je jedan od prioriteta koji mi kao Islamska zajednica i Hajrat radimo, sa nekim malim prekidom od tri mjeseca u prošloj godini. Hvala Bogu smogli smo opet snage da krenemo i  nastavile su nesmetano s  radom, pomažemo i bolesne osobe. Na  primer ako su potrebne operacije izvan naše države i u tom segmentu pomažemo onoliko koliko je to opet  u našoj moći. Pored toga stipendiramo  učenike, kako ovdje kod nas u Novom Pazaru tako i u Sarajevu i drugim mjestima. Ne gledamo ni vjeru ni naciju borimo se da pomognemo. Takodjer pomažemo i izgranju kuća skladu našim mogućnostima, uz posredstvo naših emisija koje su sedmično na tv Jedinstvu i Sandžak tv-u tako pozovemo ljude koji su u mogućnosti da pomognu koliko mogu. Pomogli smo mnogim porodicama, nekima cijelu kuću, nekima pola kuće, ako im je bio potreban krov, unutrašnji radovi, stolarija. Bavimo se i podjelom kurbanskog mesa, kako u Sandzaku, tako u Vojvodini, BiH. Hvala Allahu uz Božiju pomoć i pomoć dobrih ljudi, naših donatora u Sandžaku i dijaspori Allah daje uspjeha.

Na šta ste od svega, naročito ponosni?

Na sve ponosan. Na primjer ako je nekom potrebno liječenje pa neka osoba dođe da joj treba za operaciju gdje su u pitanju desetine hiljada ili stotine hiljada eura, pa takva osoba ode izvrši operaciju i vrati se, u tom slučaju najpreče je da pomognemo da spasimo uz Božiju pomoć jedan život. Mi smo samo sredstvo gde trebamo ljudima pomoći. Ako je Allah dao vijeka daće i lijeka, ali pomoć da spasimo jedan život za mene je najveći uspjeh i nešto najbitnije. S druge strane isto tako pomoći gladnom, ko nema hljeba nema hrane pa se njemu pomogne da se nahrani zaista je velika stvar. Uzeli smo pouku iz vjere, iz morala. Kako kaže hadis Muhammeda s.a.v.s.  „ Da nije vjernik onaj koji zanoći sit, a njegov komšija gladan. Nas je vjera podučila i tradicija da pomažemo ljudima, ne gledajući na boju, vjeru, naciju. Jednostavno naša vizija jeste da pomognemo ljudima.  I Allah dž.š. kaže da nakon vjere u Boga, jeste činjenje dobrih djela i upravo su to dvije stvari na koje se fokusiram, a to su dova i sadaka. Jer kako poslanik s.a.v.s. kaže da samo sadaka može da izmijeni sudbinu.

S obzirom, na lošu ekonomsku sitoaciju i sve težeg stanja u našem društvu, gotovo da svaka kuća treba pomoć, kako se odlučujete šta su prioriteti?

Nažalost, ekonomsko stanje, ne samo u Sandzaku nego i u cijelom regionu je loše i ovo sve što radimo radimo iz nužde, ovo je posao nekih drugih institucija, ali oni nisu radili koliko treba i zato smo mi uskočili da pomognemo narodu. Radimo preko Medzlisa Islamske zajednice, glavnih imama, imama, i ako nam neko zatraži pomoć mi se informairamo preko njih, ko je ta osoba , da li zaista treba pomoć. Kada dobijemo povratnu informaciju, krenemo sa akcijom. A što se tiče vakufskih kuhinja, nikada nisam pitao ni koje je vjere neka osoba, ni kojeg je političkog opredieljenja. Onom kome je potrebna kuhinja i gladan je bujrum može da dođe da se prijavi dobit će karticu s kojom postaje korisnik.

Kada odlučite nekom pomoći, a nekom ne, koliko je to „NE“ teško i bolno za vas kao čovjeka?

Lično dosad teško da sam nekoga i odbio. Ipak ako je za liječenje potrebno stotinu hiljada eura, normalno je da mi ne možemo u potpunosti izaći u susret, onoliko koliko možemo pomognemo u  skadu našim mogućnostima. Znam osoba koje su više puta obraćale za pomoć i pomogli smo. U liječenju, djeci omogićili stipendije, ili na neki dr. način ih opremili. Uvijek smo se trudili da svima izađemo u susret.

Centar za humanitarni rad Hajrat i Mešihat islamske zajednice su odlučili reći ne gladi i siromaštvu otvaranjem vakufskih kuhinja, na koji način to funkcioniše gospodine Bećiroviću?

Prije svega to je sadaka od naših ljudi u Sandzaku i dijaspori. Prije godinu dana Mešihat je donio odluku da svake treće džume bude postavljena sedzada za održavanje vakufskih kuhinja, ali to ne iznosi ni jednu trećinu tih troškova koje imamo, tako da jedan deo je od tih sedzada,a ostalo tražimo donacije, da li u namirnicama, hljebu,ili nečemu drugom što nam dobro dođe. Tražimo pomoć i ljudima iz dijaspore kojima bih se ovom prilikom zahvalio, i molim Allaha dragog da im pomogne i olakša jer zaista oni su veliki učesnici u pomaganju svega što sam naveo. Spomenuo bih i to da deo vitra i zekata finansiraju i uposlenici u Islamskoj zajedinici odvajajući jedan posto od svog kućnog budzeta, kao i doniranje humanitarnih paketa.

Šta je sa državom, odnostno sredstvima koje bi trebala imati vaša organizacije od države?

Nažalost i nakon pet godina postojanja vakufske kuhinje nikad nismo od njih dobili niti jedan euro, niti dinar.

Šta navode kao razlog?

Kažu kako pomažu Crvenom križu, na šta smo odgovorili nema problema pomažite vi, uz Božiju pomoć mi ćemo ići ovim putem.

Pošto vakufske kuhinje pomaže samo centar za humanitarni rad Hajra i Mešihat Islamske zajednice u Srbiji  ali i uz pomoć dobrih ljudi, da li je teško gospodine Bećiroviću?

Nije lahko, ali kad pomislimo da svaki dan se hrani više od dvije hiljade ljudi  u tim kuhinjama i te osobe se nahrane, onda sam ja zaista presretan što sve ovo radimo. Tada sav taj teret i muka koju imamo nestaju činjenjem ovih dobrih dijela.

Osim vakufskih kuhinja vi gospodine Bećiroviću gradite i kuće, to je teško u ovim vremenim Svaka akcija koju pokrenete naidje na odaziv ljudi u trenu, vidite li to kao povjerenje ljudi u vas?

Mi nakon poziva u pomoć odemo snimimo, objavimo na tv-u. Ljudi  se odazivaju hvala Bogu, ja im kažem eto znate porodicu, ko može cemenat nek da cemenat, ko može krov nek da krov i tako dalje. To je kao tespih, jedno po jedno zrno se niže i sastavi se. Hvala Allahu dragom i u tom segmentu je dosta uspješno.

Da li su sve ove različite sitoacije uticale na vašu ličnost?

Treba istaći da pomažemo jetimima to jest djeci koja su bec oca ili majke.  Poslanik s.a.v.s je rekao,“Ko pomaže jetimu, odnosno djetetu bez baba ili bez majke, biće s njim zajedno u Džennetu“.  Gledajući cjelokupnu situaciju, pomažemo svima koliko je to moguće. A što se tiče osjećaja, doista mislim da samo ako je ljudsko srce od kamena onda takve stvari može prešutjeti. Recimo, nekad odemo da obiđemo pa suze same počnu teći. Tako da emocije su uvijek uključene naročito u ovom poslu, jer je mnogo više tužnih, nego sretnih stvari. A nakon onih tužnih dolaze i srećne vijesti. Kad obiđemo nekoga ko je bio bez kuće, pa počne izgradnja i završi se, tada dolazi veselje i radost.

U selu Krće nadomak Sjenice, ste započeli kuću majci tri jetima, i poput čuda je izgledalo kada su u njihovom dvorištu ušli bageri i mješalice. Izgradili ste kuću, stavili krov, dali s ovim lijepim vrijemenom dolazi i nastavak gradnje kuće?

Mala ispravka, nismo mi počeli izgradnju kuće, to je već počeo djed ovih djevojčica Harun. U  toku izgradnje ove kuće i nas je zvao i rekao, da je mislio da neće biti potrebno i da će moći iz ličnih sredstava završiti kuću. Međutim nažalost nije moguće. Otišli smo, snimili i nakon emitovanja emisije odmah su se ljudi javili, kuća je ukrovljena, a ovih dana rade se električne instalacije i malterisanje. Već su se ljudi javili koji će to da završe. I nadam se da će ta djeca koja su ostala bez babe ubrzo useliti. Jedna od mojih najvećih radosti  bila je kada smo pomagali porodici Šundo iz Goražda, gde je žena ostala bez oba bubrega i trebala je operacija u Francuskoj za koju je bilo potrebno osamdeset hiljada eura. Gotovo tri godine su se kupila sredstva, a  prije mesjec ipo dana sam dobio radosnu vijest u dva posle ponoći , rekli su mi da je stigao poziv iz Francuske i da Ramiza treba da ide sutra dan na avion,odlučio sam, otišao za Sarajevo i ispratio je. Ona se hvala Bogu vratila kući nakon uspješne operacije. Zaista je veliko zadovoljstvo biti jedan mali djelić,u tom nastojanju da se spasi jedan ljudski život.

Gospodine Bećiroviću, kakvi su vaši planovi za budućnost, završavate li stare projekte,ili pokrećete li nove?

Pa ovo sve što radimo su projekti koje samo treba održati. Za vakufske kuhinje potrebno je naći sredstva i nastaviti dalje. Kao i za sveostalo. Ako Bog da gledati ćemo da izađemo u susret narodu koliko je to u našoj moći. Još jednom zahaljujem svim donatorima u Sandžaku i dijaspori. Molim Boga da im uveća nafaku i sastavi nas u Džennetu.

Težina riječi „NE“

Kada odlučite nekom pomoći, a nekom ne, koliko je to „NE“ teško i bolno za vas kao čovjeka?

Lično dosad teško da sam nekoga i odbio. Ipak ako je za liječenje potrebno stotinu hiljada eura, normalno je da mi ne možemo u potpunosti izaći u susret, onoliko koliko možemo pomognemo u  skadu našim mogućnostima. Znam osoba koje su više puta obraćale za pomoć i pomogli smo. U liječenju, djeci omogićili stipendije, ili na neki dr. način ih opremili. Uvijek smo se trudili da svima izađemo u susret.

Težak put za uspjeh održavanje vakufskih kuhinja.

Centar za humanitarni rad Hajrat i Mešihat islamske zajednice su odlučili reći ne gladi i siromaštvu otvaranjem vakufskih kuhinja, na koji način to funkcioniše gospodine Bećiroviću?

Prije svega to je sadaka od naših ljudi u Sandzaku i dijaspori. Prije godinu dana Mešihat je donio odluku da svake treće džume bude postavljena sedzada za održavanje vakufskih kuhinja, ali to ne iznosi ni jednu trećinu tih troškova koje imamo, tako da jedan deo je od tih sedzada,a ostalo tražimo donacije, da li u namirnicama, hljebu,ili nečemu drugom što nam dobro dođe. Tražimo pomoć i ljudima iz dijaspore kojima bih se ovom prilikom zahvalio, i molim Allaha dragog da im pomogne i olakša jer zaista oni su veliki učesnici u pomaganju svega što sam naveo. Spomenuo bih i to da deo vitra i zekata finansiraju i uposlenici u Islamskoj zajedinici odvajajući jedan posto od svog kućnog budzeta, kao i doniranje humanitarnih paketa.

Država odgovorila ne

Šta je sa državom, odnostno socijalnom  kojeg bi trebale imati?

Nažalost i nakon pet godina postojanja vakufske kuhinje nikad nismo od njih dobili niti jedan euro, niti dinar.

Šta navode kao razlog?

Kažu kako pomažu Crvenom križu, na šta smo odgovorili nema problema pomažite vi, uz Božiju pomoć mi ćemo ići ovim putem.

Pri kraju izgradnja kuće.

U selu Krće nadomak Sjenice, ste započeli kuću majci tri jetima, i poput čuda je izgledalo kada su u njihovom dvorištu ušli bageri i mješalice. Izgradili ste kuću, stavili krov, dali s ovim lijepim vrijemenom dolazi i nastavak gradnje kuće?

Mala ispravka, nismo mi počeli izgradnju kuće, to je već počeo djed ovih djevojčica Harun. U  toku izgradnje ove kuće i nas je zvao i rekao, da je mislio da neće biti potrebno i da će moći iz ličnih sredstava završiti kuću. Međutim nažalost nije moguće. Otišli smo, snimili i nakon emitovanja emisije odmah su se ljudi javili, kuća je ukrovljena, a ovih dana rade se električne instalacije i malterisanje. Već su se ljudi javili koji će to da završe. I nadam se da će ta djeca koja su ostala bez babe ubrzo useliti. Jedna od mojih najvećih radosti  bila je kada smo pomagali porodici Šundo iz Goražda, gde je žena ostala bez oba bubrega i trebala je operacija u Francuskoj za koju je bilo potrebno osamdeset hiljada eura. Gotovo tri godine su se kupila sredstva, a  prije mesjec ipo dana sam dobio radosnu vijest u dva posle ponoći , rekli su mi da je stigao poziv iz Francuske i da Ramiza treba da ide sutra dan na avion,odlučio sam, otišao za Sarajevo i ispratio je. Ona se hvala Bogu vratila kući nakon uspješne operacije. Zaista je veliko zadovoljstvo biti jedan mali djelić,u tom nastojanju da se spasi jedan ljudski život.

Razgovarala: Samiha Vejsilović

Intervju: Mirsad efendija Bećirović direktor centra za humanitarni rad Hajrat