Veče Kur’ana Časnog u Novom Pazaru

Fakultet za islamske studije, Medresa „Gazi Isa-beg“ i Škola Kur’ana Časnog organizovali su u četvrtak 24. marta 2011. godine u Hajrudin džamiji na Paricama Veče Kur’ana nakon jacije namaza.

 

Ovoj večeri, obasjanoj svjetlom Kur’ana Časnog, pored velikog broja imama, uleme i džematlija, koji su ispunili džamiju, prisustvovali su glavni muftija Muamer-ef. Zukorlić, potpredsjednik Mešihata i direktor Medrese Rešad-ef. Plojović, dekan Fakulteta za islamske studije dr. hfz. Almir-ef. Pramenković, direktor Škole Kur’ana Časnog hfz. Irfan-ef. Malić i glavni imam Medžlisa IZ-e Novi Pazar mr. Enver-ef. Omerović. Prije nego su hafizi, musafiri iz okruženja, počeli da uče Kur’an, prisutnima se u ime organizatora obratio Rešad-ef. Plojović koji je poselamio prisutne i, između ostalog, rekao:

„Prije nego što sam došao u ovu džamiju bio sam u prilici da prisustvujem jednoj nesvakidašnjoj dženazi. Danas u Petnjici, nakon 18 godina od otmice iz voza 18 Bošnjaka i jednog Hrvata u stanici Štrpci, napokon smo klanjali dženazu jednom od otetih i ubijenih Bošnjaka. Pominjem ovaj detalj zato što je na današnjoj dženazi ovom šehidu spomenuto da je, između ostalog, boravio u Beogradu i bio član Komunističke partije. Vjerovatno je bio član zato što je to bio jedini način da radi i sebi i svojoj porodici obezbijedi egzistenciju. Ali to mu nije pomoglo da se spasi noža zločinaca. Ovo spominjem zato što mi muslimani, pripadnici islama, ne možemo i nećemo biti spašeni, niti možemo uspjeti, niti možemo biti zaštićeni osim u čvrstom držanju za našu vjeru i Kur’an Časni. Zapamtite da Allah dž.š. preko Kur’ana nama pripadnicima islama ulijeva snagu i daje uputu na ovom svijetu. Musliman ne može biti spašen ukoliko okrene leđa Kur’anu. Zato smo u prilici da organizujemo večeri učenja Kur’ana kako bi se naša vjernička srca ispunila imanom.“

Prvi koji je razgalio srca prisutnih ajetima iz Kurana Časnog bio je hafiz Bajram Ajeti. Hafiz Ajeti je hifz položio u Sarajevu 1976. godine i tada je bio najmlađi hafiz u SFRJ. Svojim predivnim glasom ulio je u srca vjernika riječi Uzvišenog Gospodara iz Kur’ana Časnog. Ashabi su, kada bi klanjali noćni namaz, na dva rekata proučili cijelu hatmu. Da je to moguće potvrdio je i hafiz Ajeti, koji je nedavno na Fakultetu za islamske studije proučio cijeli Kur’an za približno sedam i po sati.

Pošto ustanove Islamske zajednice već godinama školuju dobre učače Kur’ana i drugih islamskih nauka, Fakultet za islamske studije, Medresa i Škola Kur’ana Časnog na ovoj Večeri Kur’ana imali su svoje predstavnike. Fakultet je predstavljao Haris Bećirović – student druge godine, ispred Medrese je Kur’an učio učenik treće godine Enes Kačapor, a Školu Kur’ana Časnog je predstavljao Hako Omeragić iz Plava, koji je ujedno učenik Medrese.

Nakon učača iz Sandžaka Kur’an su učili musafiri, hafizi iz Bosne i Hercegovine i Makedonije, hafiz Haris Mehmedali, hafiz Hafzi Ramadani, hafiz Idris Osmani, hafiz Omer Zulić, hafiz Mustafa Isaković i hafiz Hasan Jašarević.

Nakon njihovog učenja srca i duše prisutnih vjernika su se natopila imanom i na licima ljudi u džamiji se vidjelo zadovoljstvo i radost što su prisustvovali ovakvoj večeri.

Na kraju se prisutnima obratio i glavni muftija Muamer-ef. Zukorlić, koji je rekao:

„Poslije ovako predstavljenih Allahovih dž.š. riječi svaka ljudska riječ je nepotrebna i nemoćna, osim ukoliko ta ljudska riječ ima volju da bude kofa kojom će se zahvatati iz nepresušnog bunara Allahovih dž.š. riječi. I zaista, baš onako kako je Svevišnji ukazao obavještavajući nas o tome šta je to što čini čovjekovu suštinu, šta je to što čovjeka čini najvrjednijim Allahovim stvorenjem na Zemlji? Allah dž.š. je u čovjeka udahnuo dio Svoga bića, Svoga ruha. Zapravo taj dio je ono što čovjeka čini vrjednijim od njegovog elementarnog, zemaljskog sastava. Zbog tog dijela mi pripadnici islama izlazak duše iz tijela ne zovemo smrću već preseljenjem. Zato što duša ne umire, već u jednom trenutku, Božjom voljom, napušta čovjekovo tijelo i seli se na bolji svijet, na svijet istine. Obaviti misiju života, biti dostojni i dosljedni Allahov namjesnik na Zemlji ovisi o tome koliku i kakvu imamo svijest o tom božanskom elementu u nama i kako se prema njemu ophodimo. Da li ga pazimo, hranimo i da li smo prema njemu pravedni. S druge strane, put zablude je put slijeđenja tjelesnih potreba i poriva, bez svijesti o onome što je najvrjednije u čovjeku. Zato je izvor nesreće, nezadovoljstva i svega što je loše kod čovjeka uskraćivanje prava sopstvenoj duši. Prava koja joj pripadaju, prava koja joj je Allah dž.š. propisao i na način na koji ih je propisao. I zato pokušaj da našu dušu nahranimo materijalnom hranom, novcem i raznim bogatstvima najveća je nepravda prema najvrjednijem elementu u našem biću. Prema onom elementu koji ima Allahovo dž.š. porijeklo. Ovo ističem iz razloga što sam večeras u prilici lično se predati mogućnosti da hranimo naše duše hranom koja joj pripada. Hrana za dušu je Kur’an, hrana za dušu je dova i hrana za dušu je zikrullah, sjećanje na Allaha dž.š. i Njegovo spominjanje. To je halal hrana. Nažalost, uvijek postoji i kriva hrana, nasuprot tome. Onaj ko ne nađe put, onaj ko ne bude svjestan ovog emaneta i ove hrane naći će i on nekakvu hranu. Kao i oni što ne znaju cijeniti čistu vodu, popiju prljavu vodu, ali posljedica prljave vode je bolest, trovanje i propast. Kao što je posljedica prljave hrane za dušu bolest i trovanje duše i njena propast. I zato neminovno imamo dva puta. Ili nahraniti našu dušu Kur’anom, dovom i zikrullahom, ili je prepustiti heroinu, kokainu, sintetičkim drogama, alkoholu ili nekim drugim oblicima prljave hrane. Vjerujte, nema treći put. Možda se nekome učini da, eto, nije ni tamo ni ovamo. Može se biti ni tamo ni ovamo, ali samo privremeno, trajno ne može. Zato vi koji ste večeras Allahovom milošću u ovoj džamiji, posebno ste počašćeni. Posebno me raduje što je apsolutna većina vas omladina. Mladi ljudi koji su ostavili večerašnje izazove diskoteka i drugih mjesta, gdje se otrov za dušu diluje i došli ovdje. Najprije su spasili sebe, a onda su se napojili da mogu spašavati i pomagati onima oko sebe. Zato molim Uzvišenog Gospodara da nas sve obaspe Svojom milošću i bereketom, te da nam pomogne da ove predivne i predivno izgovorene Allahove dž.š. riječi nađu mjesto stanovanja u našim srcima.“

Na kraju je dr. hfz. Almir Pramenković proučio dovu za ovaj hairli skup.

 

Related Posts