Štrpci bez mezara


Govor glavnog muftije na komemorativnoj akademiji u prijepolju organizovanoj u znak sjećanja na otmicu i ubistvo bošnjaka 1993. godine

 Uvaženi prisutni, braćo i sestre, članovi porodica nastradalih 

Pripadam vjeri koja nas uči da se zahvalimo čak i kada nam je teško, jer zahvala Stvoritelju predstavlja uvjerenje da budućnost mora pobijediti prošlost i da je nada jača od beznađa. Vaše prisustvo ovdje, ovaj skup, sačinjen je od različitih ljudi po vjerskom, nacionalnom i političkom ubjeđenju, ali sličnih i skoro identičnih po humanim, moralnim i univerzalnim vrijednostima. 

Danas smo ovdje da pokažemo srdžbu i uvjerenje da smo spremni stati na put svakom zlu. I ne samo da ga osuđujemo, već vjerujemo da je zlo poput mraka koji dolazi samo kada svjetla nema. Danas smo tu da svojom riječju, svojim prisustvom, kao i svojom šutnjom upalimo svjetlo.

 Temelj budućnosti, temelj dobra, temelj i izvor toga svjetla jeste pravda. Pravda i pravičnost su temelji na kojima se gradi budućnost svih ljudi. Zato danas podižemo glas i tražimo pravdu svjesni da je ovosvjetska pravda relativna i da ma koliko bili kažnjeni zločinci to ne može nadomjestiti zlo koje je počinjeno i to ne može ukloniti bol iz srca njihovih porodica, prijatelja, komšija i svih nas. Ali kazniti zlo i zločinca znači potvrditi da je dobro jače od zla, a to znači obezbijediti budućnost. 

Danas smo ovdje da demonstriramo svijest o dobru, svijest o pravdi i spremnost na borbu za nju. Zato je potrebna visoka svijest, ali zato je potrebna i hrabrost i mi smo danas ovdje da je pokažemo. Da kažemo da nećemo spuštati glavu pred zlom, već jasno podići naša čela prema gore uvjereni da ma koliko zlo bilo moćno ili jako ne smije da pobijedi. Danas smo ovdje da pokažemo da smo svjesni i vidimo da još nema dovoljno energije i snage kod onih koji su pozvani da kazne ovo zlo, ali isto tako da se obračunaju sa onima koji su to zlo inspirisali i planirali. 

Danas smo ovdje da pokažemo da smo svjesni i da imamo hrabrosti da kažemo da su mnogi od tih i danas zavaljeni u svojim udobnim foteljama sebe doživjeli kao mudrace koji imaju pravo prekrajati sudbine pojedinaca, porodica i nacija, i koji tom svojom silnom mudrošću napraviše sve one silne požare po Balkanu i sve te silne zločine, a danas i dalje upiru prstom u sve ono što je nesrpsko, a ubjeđujući sve što je srpsko da mu je budućnost u nestanku onog nesrpskog. Ne! Naprotiv! Mi danas ovdje poručujemo da pravda za zločince jeste interes porodica stradalih, jeste interes Bošnjaka, ali jeste interes i Srba. Interes svakog čovjeka koji humanost u srcu gaji. Jer ne može se budućnost dobra praviti na zlu. Zato i jesmo danas ovdje da poručimo da vjerujemo da u svim monoteističkim vjerama, svim nacijama postoji zdravo tkivo. Mi imamo dovoljno vjere u budućnost i Božju pomoć i uvjerenja da se to zdravo tkivo mora međusobno povezivati, mora pružiti jedno drugome ruku. Ali to ne znači da se zlo treba zaboraviti. I to ne znači da zarad nekog formalnog i neiskrenog trebamo sve to gurnuti pod tepih. Naprotiv! Zajedno se trebamo suočiti sa tim i reći da je zlo – zlo i da kada se god pomiješaju dobro i zlo – zatruje se dobro. 

Danas smo ovdje, također, da hrabro poručimo da je najveća hrabrost tražiti pravdu, a ne podleći želji za osvetom. Veličina vaša je, zapravo, u tome. Zbog toga što poslije toliko godina potvrđujete da ne dozvoljavate da se ovo zlo zaboravi, ali isto tako na vašim licima se vidi toliko bola, ali nema želje za osvetom. I to je trijumf humanizma, to je trijumf humanosti, to je trijumf ljudskosti i to me, uprkos bolu kojeg lično osjećam, čini jako ponosnim na vas. Ali i na sebe što pripadam vama. 

Zato, braćo i sestre, upravo uz ova uvjerenja nastavit ćemo boriti se za pravo i pravdu, ali prvi znak da država i njeni organi, njena uprava želi da ostvari makar i relativnu pravdu i prava za njene građane jeste preventivno djelovanje za druge oblike obeshrabrivanja. Neophodno je staviti tačku na diskriminaciju nad drugima po svim osnovama – vjerskim, nacionalnim, kulturnim, socijalnim i svim drugim kojih, nažalost, ima. To je prvi korak za obračun sa zločinom i zločincima. Jer, dok god traje zla energija kod odgovornih ljudi jako je teško da će tu naći podršku da se obračunaju sa onim što ne valja. Uprkos svemu tome vjerujemo da je pred nama svijetla budućnost, da je pred nama zajednička budućnost, da su svi ljudi, ma kojoj vjeri i naciji pripadali, od jednog čovjeka i jedne žene stvoreni, da pripadaju istoj vrsti i da samo humanost i univerzalne ljudske vrijednosti trebaju biti ono što ih krasi. Samo na tim osnovama mogu biti dostojanstvena bića koja imaju pravo da vladaju Zemljom i crpe njene blagodati. Samo kao takva bića bit će blagoslovljeni od Stvoritelja svoga, vrhovnog Gospodara, koji je upravo stvorio nas i sve ovo što je oko nas. 

Molim Svevišnjega Allaha dž.š. da se smiluje, da blagoslovi ovaj skup, da blagoslovi porodice žrtava, da ih blagoslovi time što će im podariti strpljenje i da svu oni bol koju osjećaju pretvore u pozitivnu energiju. Molim Njega Svevišnjega da nam da snage da nastavimo borbu za dobro, borbu protiv zla, da nastavimo da širimo dobro i pozitivnu energiju među sve ljude, da svoju djecu vaspitavamo u tom duhu i uvjerenju da je ovo zemlja komotna za sve nas, da na njoj ima mjesta za sve one koji nose dobro u svojim srcima. 

Puno vam hvala što ste došli danas ovdje, pokazali ovu hrabrost i vidjet ćemo se, ako Bog da, i u drugim prilikama. Mnogo je prijatnije viđati se u drugim prilikama. Ali ovaj dan mora ostati vječita inspiracija borbe protiv zla i protiv zločina. Nijedan čovjek ne smije zaboraviti ovaj dan, niti ga smije potisnuti iz svog sjećanja. Hvala vam, pa se vidimo, ako Bog da u dobru, zdravlju, na putu zajedništva i borbe za prava i pravdu. 

Esselamu alejkum

 

Related Posts