NE PREDAJEM STUDENTIMA ZA OCJENU

 

Impresije dr. Adamira Jerkovića radom na našem fakultetu

 

Moj dolazak u Novi Pazar bio je sasvim iznenadan, ali odmah sam se zaljubio u ovaj grad. Na svakom koraku osjetite bliskost i dobronamjernost, a Bosanci i srdačnost. Prva misao kada sam dolazio u Novi Pazar bila je da je dragi Bog bio izdašan prema ovih ljudima, koje je opskrbio takvim ljepotama, kojih možda nisu ni svjesni. Svaki dio Sandžaka je prirodna oaza. Put koji prevalite od Sarajeva do Novog Pazara, iako naporan, nadahnjuje vas nečim posebnim pa zaboravite na lošu cestu i onih pet sati teške vožnje.

Početak moje karijere profesora na Fakultetu za islamske studije počinje aprila 2016. kada sam nakon jednog od mojih dolazaka u Novi Pazar imao razgovor sa dekanom prof. dr. Enverom Gicićem i prodekanom prof. dr. Admirom Muratovićem. Predložili su mi da predajem dva predmeta koja su bila u fokusu mog interesovanja – osnove propagande i odnose sa javnošću. Ovo su predmeti koji su usko vezani za moju ličnost, jer sam dobar dio svoje profesionalne karijere posvetio teoretskom i praktičnom izučavanju ovih oblasti. Profesionalno sam dugo godina bio u novinarstvu, istraživački sam se bavio odnosima sa javnošću, a propagandom posebno u oslobodilačkom ratu u Bosni i Hercegovini. Teoretski sam imao odlična znanja iz tih oblasti, tako da me je raniji poziv uvaženog prof. dr. Mevluda Dudića, nekadašnjeg rektora, obradovao. Razgovor sa njim, a kasnije sa dekanom i prodekanom Fakulteta, učvrstio me je u namjeri da našoj bošnjačkoj djeci prenosim znanja iz ovih predmeta.

Propaganda je moćno sredstvo

Moje iskustvo bilo je jako veliko jer sam 25 godina radio u novinarstvu kao novinar, urednik, glavni urednik, komentator, a posljednja informativna kuća prije prelaska na dužnost savjetnika predsjednika Bosne i Hercegovine Alije Izetbegovića bila je Televizija Bosne i Hercegovine. Kada me je Alija Izetbegović pozvao za svoga savjetnika on to nije uradio napamet. Znao je tačno koga hoće, ko mu je potreban, jer ne zaboravite da je Bosna i Hercegovina prolazila kroz traumatično vrijeme u kojem je trebalo donositi ispravne i pametne odluke. Nadam se da sam bio od neke koristi predsjedniku Aliji Izetbegoviću, tom dobrom i pametnom čovjeku koji je u nepovoljnim okolnostima znao sačuvati Bosnu i Hercegovinu, zašta mu pokoljenja trebaju ostati zahvalna. O periodu neposredne saradnje sa predsjednikom BiH Alijom Izetbegovićem napisao sam četiri knjige, koje su danas u intelektualnom vlasništvu mnogih zemalja. Od njega sam naučio koliko je važan naš budući naraštaj, u koji se mora ulagati i novca i znanja, a prije svega lično požrtvovanje. Znajući njegov emanet ovdje sam u Novom Pazaru, predajem dva sigurno izuzetno važna predmeta za bošnjački korpus, kako bi sutra budući akademski građani mogli, ako bude potrebno, a svakako je potrebno, tačno razdvojiti istinu od laži. Ne zaboravite, u nedavnoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu, koju ste i vi kao dio svebošnjačkog bića osjetili, srpske jedinice su samo u Srebrenici ubile 8372 Bošnjaka. Cijeli jedan grad. Zamislite, koliko je to nestalih Bošnjaka za samo dvije generacije. Koliko je u našoj Bosni i Hercegovini ubijenih, koliko je smanjen populacioni fond samo u Srebrenici, a da ne pričam na cijeloj teritoriji domovine. Zato, osim napredne i aktivne populacione politike, o kojoj je govorio i bivši reisu-l-ulema, mi moramo stalno raditi sa našim naraštajem, obrazovati ga, kao što ispravno radi Fakultet za islamske studije, koji je, Allahu dž.š. hvala, u velikoj ekspanziji.

Glad za znanjem

Propaganda je iznimno važan društveni predmet. Moramo našu djecu upozoriti na razorne posljedice njenog djelovanja kako bi se mogli oduprijeti njenoj pogubnosti, i to ne samo u ratu. Kada sam prihvatio profesorski posao, vjerujte mi, uopće nisam mario za honorar. Mene je privukla činjenica što je to mlad kolektiv, kao i Univerzitet, da novaca nema dovoljno, ali da ima jako mnogo volje kod svakog profesora koji ovdje radi. Što se mene tiče, bio sam spreman raditi u Novom Pazaru i besplatno. U Sarajevu radim kao direktor Arhiva Federacije Bosne i Hercegovine i hvala Allahu dž.š. zadovoljan sam. Osim gladi za znanjem ne treba težiti ni za čim više. Novac nikada nije igrao presudnu ulogu u mome životu. Može neko reći: „Pusti ovog, priča nam bajke, jer ko bi bez para radio…“, ali ja vas uvjeravam da je tako. Barem u mom slučaju. Moji studenti mogu potvrditi kakav sam profesor. Kada uđem u učionicu tada mi je glavni cilj ne da ispredajem lekciju i da me poslije toga ne bude više briga, već da naučim te mlade ljude da imaju neku korist. Meni je bitno da razgovaram sa studentima, da ih “oslobodim”, da oni sami pronađu interesovanje za predmet. Nikada to nije predavanje ex katedra, uvijek je spontani razgovor, u kojem mogu na osnovu predavanja utvrditi stvarni stepen znanja i pomoći studentu u ovladavanju predmeta. Nije poenta naučiti studente da znaju za ocjenu, već mi je uvijek cilj da razumiju ono o čemu se priča. Jer, naučiti lekcijski nije svrha, pošto će to djeca uglavnom zaboraviti. Uvijek se trudim da studente naučim korisnim stvarima i da naučeno ostane u njihovim glavama. Teoretsko znanje povezujem sa profesionalnim iskustvom. Primijetio sam da je to prijemčivo za njih, učestvuju u predavanju, jer cilj je da djeca nauče i da svoje stečeno znanje interdisciplinarno povežu sa drugim predmetima. Ako to ispunimo, ja i moje ostale kolege, možemo reći da smo ostvarili zadatak. Inače, lijepo sam dočekan ovdje od svih kolega sa kojima održavam prijateljski duh i dijalog, koji je iznimno važan u obrazovanju studenata, koji će sutra biti novi profesori i naučni radnici.

Glas islama 283, strana 14, Analiza, Prof. dr. Adamir Jerković

Related Posts