Intervju sa dekanom FIS-a “Afirmacija Fakulteta je moj cilj”

Logička teza Fakulteta i primarna misija jeste islam. To je ideal za koji se živi. Nezamislivo je da se musliman žrtvuje za nešto drugo. Nauka i islam su dva neraskidiva pojma. Konsekventno tome, pogrešno je postaviti pitanje: značaj i uloga nauke u islamu.

GLAS ISLAMA: Nedavno ste imenovani za dekana Fakulteta za islamske studije. Možete li nam reći koji su i kakvi društveni procesi pokrenuti njegovim osnivanjem? 
  
Hfz. Pramenković: Bismillahirrahmanirrahim. Zahvala pripada Allahu Jedinom, a salevat neka je na Muhammeda a.s., nakon koga nema poslanika. 
Odlukom Mešihata dodijeljen mi je emanet rukovođenja Fakultetom. Transparentno mogu reći da je to specifikum Islamske zajednice u Srbiji, čiji čelnici smjelo, velikim, snažnim i pouzdanim koracima koračaju naprijed, dajući priliku mladim kolegama, kadrovima da budu dio tima.

Na tome se Mešihatu i članovima Mešihata srdačno i iskreno zahvaljujem. S druge strane, osjećao sam i određenu dozu fobije i latentnog straha da preuzmem tako važan emanet, uzimajući u obzir konotaciju starosne dobi, akademskog zvanja, znanja i iskustva. Međutim, Fakultet ima dobar tim oličen u sintezi znanja, iskustva i mudrosti. Meni lično posebno imponuje podrška glavnog muftije Muamer-ef. Zukorlića, kao i ostalih kolega. 
Islamska pedagoška akademija je postavila temelje visokom školstvu u Sandžaku, jer prije nje nije postojala ni jedna viša škola niti fakultet, dok u kasnijem periodu dolazi do otvaranja mnogih privatnih i državnih isturenih odjeljenja, fakulteta i univerziteta. Fakultet za islamske studije je paradigma visokog školstva u našoj regiji. Fakultet se nalazi u strogom centru grada, što mu i imponuje budući da je istorijski gledano teologija bila kraljica nauke. 
  
GLAS ISLAMA: Kakvi su Vam planovi vezani za Fakultet, koji je kolosijek Fakulteta?
  
Hfz. Pramenković: Kao autohton evropski narod sa islamskom i evropskom poviješću, kao i zbog svog geografskog položaja, Fakultet igra ulogu faktora koji povezuje Istok i Zapad. Moje aspiracije i planovi idu putem afirmacije i popularizacije Fakulteta u svim segmentima i sferama kako bi Fakultet što efikasnije i efektivnije funkcionisao. U prvom planu, fundamentalno važno je pojačati kako kadrovsku strukturu, administraciju, tako i dekorativnu dimenziju Fakulteta. Naš Fakultet će raditi na uspostavljanju veza sa islamskim fakultetima u regionu i šire, uspostavljajući i međunarodnu vezu sa prestižnim fakultetima širom Istoka i Zapada. Studenti slušaju kvalitetnu nastavu meritornih i kvalitetnih predavača. 
Logička teza Fakulteta i primarna misija jeste islam. To je ideal za koji se živi. Nezamislivo je da se musliman žrtvuje za nešto drugo. Nauka i islam su dva neraskidiva pojma. Konsekventno tome, pogrešno je postaviti pitanje: značaj i uloga nauke u islamu? Ovako koncipirano pitanje je besmisleno, jer je nauka suverena u svom domenu djelovanja. Namjera mi je da se muslimanski populus u totalitetu oslobodi kompleksa inferiornosti. Fakultet će svojim aktivnostima doprinijeti tom cilju. On će demonstrirati da se društvo ne može obnoviti, doživjeti moralni prosperitet i duhovnu renesansu bez internacionalizacije znanja po kome se živi i za koje se živi. Stoga, Fakultet je naše dostojanstvo i ponos našeg vjerskog, nacionalnog i kulturnog identiteta. 
Svaka tendencija koja pokušava biti dominantna u vjerskom životu jednog društva je apriori osuđena na propast. Najindikativnija ilustracija u toj konstalaciji stvari pruža nam povijest. Samo ona interpretacija islama koju baštini relevantna i legitimna institucija, kod nas Islamska zajednica – Fakultet,  može biti dugoročna. Sve ostalo su samo trenutne tendencije kratkotrajnog karaktera.
Ono defektno u savremenom razvoju nastalo je kao posljedica neravnomjerenog razvoja duhovne i materijalne komponente. Mislilo se da je dovoljno samo znanje pa da se sve riješi. Potrebno je znati, ali obrazovanje ne određuje ponašanje. Ponašanje je često u suprotnosti sa obrazovanjem. 
Pretpostavljalo se da će se proizvodnjom materijalnih dobara riješiti svi problemi. Čovjek je nešto više od običnog fizičkog bitisanja. Čovjek ne živi da jede. Suština i smisao njegovog postojanja je da ima moralno-etičko obilježje. U čovjeku postoje dvije dispozicije: razum kao izvor spoznaje i srce kao izvor vrline. 
Jedna saznaje, a druga prihvata i pokreće u akciju. Jednoj odgovara nauka, a drugoj vjera. Nauka i vjera su u uzajamnom odnosu. Jedna bez druge ne mogu. Srednji vijek je pokušao da živi bez nauke, pa je pao u mračnjaštvo mistike i metafizike. Naše doba  je oglasilo da nema Boga, u želji da čovjek postane „slobodan“, ali se suprotno dogodilo. 
Savremeni ćorsokak je nastao kao posljedica zapostavljanja duhovne komponente. Izlaz iz ćorsokaka je u oživljavanju duhovne vrijednosti, okretanju ljudskoj duši i srcu. 
Fakultet za islamske studije ne preferira samo formalno i nominalno sticanje znanja i njegovu mehaničku primjenu. Fakultet će baštiniti duhovnu i materijalnu komponentu i to će biti prepoznatljiva crta Fakulteta. Poslije 19. stoljeća, teorijom pozitivizma oličlenoj u Ogistu Kontu i Sen Simonu, vjera je, u principu, eliminisana. U tom svjetlu Fakultet obavlja revolucionarnu aktivnost jer radi na putu afirmacije vjere i njenog vraćanja u društvene tokove. 
  
  
GLAS ISLAMA: Kakva je uloga Fakulteta u kontekstu integracija u svjetske tokove. Kako Fakultet gleda na multikulturalnost? 
  
Hfz. Pramenković: Fakultet će baštiniti tradicionalni islam, pored koga će učiti da treba misliti moderno. Mi Bošnjaci smo muslimani na evropskom tlu i sa svojom islamskom i evropskom poviješću smo važan faktor u ovom dijelu svijeta. Musliman je u onoj mjeri shvatio islam u kojoj mjeri takva percepcija ima pozitivne rezultate i refleksije na život pojedinca, porodice i društva uopšte. 
Naš Fakultet će se kretati diskursom autentičnog poimanja islama, kao Allahove milosti i relevacije par exelans. Evidentno je danas u svijetu da se narušava imidž islama i muslimana. Islam je odmah nakon pojave Muhammmeda a.s. izložen napadima koji će dostići svoj vrhunac u epohi krstaških ratova, kada je, kako kaže francuski filozof Volter, bilo više grčkih kaluđera koji su pisali protiv islama nego janjičara u turskoj vojsci. Jedan veliki dio evropske  i uopšte zapadne literature odiše duhom mržnje, nepodnošljivosti, te očajnog ili vrlo slabog poznavanja islama. Opšte je poznato da je srednjovjekovni antagonizam, stoljećima podržavan na Zapadu, kočio razvoj slobodne misli i samostalnog istraživanja. 
Činjenica je da ljudi imaju različita uvjerenja, da među njima postoje ideološka neslaganja. Nikada ljudi nisu, niti će, a niti mogu, identično misliti. To ne bi bilo ni poželjno, a ni korisno. Progres nije ništa drugo do rezultat sukoba suprotnih gledanja. Ali, isto tako je činjenica da svi ljudi pripadaju jednoj ljudskoj zajednici i da svi podjednako moraju uživati osnovna prava i biti jednaki u pravima. 
Cilj vjere svodi se na humaniziranje međuljudskih odnosa i to je ključni i centralni zadatak vjere, jer koliko god da postoje segregacije, konfrontacije i distinkcije među ljudima, vjera treba da smiri situaciju. Dijalog i uzajamno poštivanje su dva sredstva koja utiču na suživot vjera. Njime se grade ljudski odnosi, jer tamo gdje nema dijaloga poseže se za oružjem i nasiljem. Kroz dijalog se otklanjaju strahovi i strepnje. Dijalog i razumijevanje među religijama nema nikakvu alternativu, a implementacija univerzalnih i perenijalnih vrijednosti suživota i koegzistencije osnovni je zadatak svih vjerskih zajednica. Dijalog i uzajamno razumijevanje predstavljaju pravilo ponašanja kojim se zabranjuje svaki negativni postupak prema onima koji ne dijele isto mišljenje. On ne znači ravnodušnost, nego respektovanje drugog. Dijalog je urgentna potreba koja nema alternativu. On nije mandat, nego izvire iz ljudske savjesti. 
Mogući koncepti ponuđeni kao rješenja na relaciji sljedbenici različitih vjera mogu biti sljedeći. Prva teorija jeste ona čiji je protagonista Samuel Hantington, koji zastupa tezu o sukobu civilizacija, a druga je Francis Fukojamina teorija o kraju povijesti. Neodržive su obje teorije. Održiva je samo teorija koja potencira i preferira suživot, demokratiju i respekt drugog i drugačijeg. Vjerujem da je jedini odgovor u dijalogu sa pogledom punim razumijevanja prema drugima. Konsekventno tome, Fakultet će, gajeći autentično i generičko islamsko učenje, doprinijeti demistificiranju takvih stereotipa. To će doprinijeti da koegzistencija u našem miljeu bude više zastupljena i da filantropija i međusobno poštivanje među svim ljudima, bez obzira na vjerske, kulturne i nacionalne razlike, budu povod da žive u miru jedni s drugima. Ne jedni pored drugih, već jedni s  drugima. 
Danas uopšte u islamskom svijetu postoje dvije tendencije: konzervativci i modernisti. Prvi islam vuku u prošlost, dok mu drugi pripremaju tuđu budućnost. I jedni i drugi u islamu vide samo religiju u evropskom značenju te riječi. Konzervativci tvrde da islam ne treba, a zapadnjaci da islam ne može uređivati vanjski svijet. Rezultat je isti. Ja mislim da islam predstavlja pozitivnost u svakom smislu i za sve bez selekcije. Takav islam od kojeg svi imaju koristi – muslimani i nemuslimani, jeste upravo onaj islam kojeg baštini naš Fakultet. 
Prvi koraci mira i stabilnosti u svijetu jesu prestanak sa međusobnim demoniziranjem. Muslimani moraju poboljšati svoje razumijevanje Zapada, a Zapad treba doživjeti islam i muslimane kao sastavni dio i element mozaika kao ilustracije svijeta bez koga on nije potpun. Ni na Zapadu nema alternative osim da se prihvati dijalog mudrog čovjeka sa Istoka i racionalnog čovjeka sa Zapada. Zapad ne bi smio zaboraviti stožerna humana i moralna načela na čemu muslimani više od ostalih insistiraju. Istovremeno, muslimani ne smiju zaboraviti fundamentalna ljudska prava, na čemu Zapad insistira više nego ostali. Samo onaj ko je stabilan u svojoj vjeri priznaje i respektuje drugog, samo onaj ko poštuje svoju vjeru on respektuje. Onaj ko ne poštuje vjeru drugog identičan je osobi koja ne poštuje majke drugih. 
Za konstruktivan dijalog je važan, prije svega, dijalog Boga i čovjeka. Nakon dijaloga sa Bogom, treba biti u dijalogu sa čovjekom, koji je nadahnut dijalogom sa Bogom, jer dijalog sa Bogom utire put svakom drugom dijalogu, pa čak i sa malom biljkom. Ukoliko čovjek nije u dijalogu sa Bogom, on neće naučiti da poštuje ni tu malehnu biljku. Ko je u dijalogu sa Bogom bit će u dobrom dijalogu sa svakim čovjekom (homo sapiensom) bez obzira kojoj vjeri pripada. 
Želim da Fakultet u tom duhu iznjedri generacije takvog profila, studente jakog i čvrstog morala, idejno obrazovane, brižne za svoje vrijeme, svoju Islamsku zajednicu, korisne drugima. To je naš zadatak. 
To je naše opredjeljenje, naš diskurs na kome ćemo ustrajati. 
  
GLAS ISLAMA: Na Fakultetu je došlo do određenih reformi. Možete li nam reći nešto o promjenama na Fakultetu? 
  
Hfz. Pramenković: Fakultet je od ove godine osnažen u mnogim segmentima, a ono što se posebno izdvaja jesu smjerovi ili reorganizacija studijskih programa. Na Fakultetu je sada zastupljeno šest smjerova. Time se otvara širok arsenal mogućnosti studentima da apsolviraju i uže specijaliziraju oblasti za koje se opredijele i koje osjećaju bliskim svojim aspiracijama. 
Smjerovi su inicirali veću atraktivnost Fakulteta i želje da se on upiše i na njemu studira. Već postoje interesovanja da Bošnjaci koji žive u dijaspori upišu jedan od naših smjerova, kao i interesovanja nemuslimana za smjerove koje oni mogu studirati. 
Kod nas predaju prof. dr. Omer Nakičević, prof. dr. Ferid Muhić, kao saradnici. Kadrovska struktura je osnažena za priličan broj novih kadrova. Od ove akademske godine na našem Fakultetu nastavu će izvoditi prof. dr. hfz. Safvet Halilović, prof. dr. Enes Ljevaković, mr. hfz. Dževad Šošić, asistent za arapski jezik Semir Rebronja, koji je za relativno kratak period preveo više od 20 djela sa arapskog jezika. Lektor arapskog jezika koji će držati konverzaciju arapskog jezika ove godine jeste prof. Omar Nizar iz Sirije, čime će izučavanje arapskog jezika biti intenzivnije. Ovo je velika prednost našeg Fakulteta čime se omogućava studentima da praktično usvoje znanja iz arapskog jezika. Asistent na kiraetu je hfz. Irfan Malić, asistent na hadisu hfz. Abdurahman Kujević, asitent na fikhu mr. Enver Gicić i asistent na tefsiru mr. Enver Omerović, koji je magistrirao u Meki. Na našem Fakultetu radi oko 40 profesora: 13 doktora, 13 magistara i ostali su asistenti. 
Molim Allaha, Gospodara svjetova, Koji je stvorio nebesa bez stubova, da nas pomogne, podari snage, berićeta i uspjeha u radu.  

Nermin Gicić

Related Posts